Nezovi je Andjele...

Dodjoh da te vidim

na tren samo,

i ponudim ovo srce malo,

kad mi tvoja sestra rece

ne trazi je Andjele,

njene ruke su isprosene...

Ne zovi je molim te,

oci joj suze vlaze,

ne zovi je

jos pogledom ruke njene

tvoje traze,

nemoj pusti je,

za boga smiluj se,

ovaj covjek sto prosi je

on Andjele voli je,

pusti da njene usne

zavole njegove...

Sta prosjak

na kapiji tvojoj trazi

u trenu pomisli,

i sta osim ljubavi

ja mogu ti dati,

suze svoje ostavih

sestri ti na dlanu

i rekoh

pozeli joj molim te srecu...

Odlazim moja ljubavi

nemogu srecu ti kvariti,

u tvoj zivot prekasno sam dosao

da bih te pitao

mogu li biti tvoj vjecno...

Evo krisom cu kapiju zatvoriti

sestri jos jedan suzan pogled dati,

okrenut se i pustim drumom otici...

kako jecam i suzom se gusim

nezelim ljubavi ti da vidis...