petak, 15. siječnja 2010.

Nezovi je Andjele...

Dodjoh da te vidim
na tren samo,
i ponudim ovo srce malo,
kad mi tvoja sestra rece
ne trazi je Andjele,
njene ruke su isprosene...

Ne zovi je molim te,
oci joj suze vlaze,
ne zovi je
jos pogledom ruke njene
tvoje traze,
nemoj pusti je,
za boga smiluj se,
ovaj covjek sto prosi je
on Andjele voli je,
pusti da njene usne
zavole njegove...

Sta prosjak
na kapiji tvojoj trazi
u trenu pomisli,
i sta osim ljubavi
ja mogu ti dati,
suze svoje ostavih
sestri ti na dlanu
i rekoh
pozeli joj molim te srecu...

Odlazim moja ljubavi
nemogu srecu ti kvariti,
u tvoj zivot prekasno sam dosao
da bih te pitao
mogu li biti tvoj vjecno...

Evo krisom cu kapiju zatvoriti
sestri jos jedan suzan pogled dati,
okrenut se i pustim drumom otici...
kako jecam i suzom se gusim
nezelim ljubavi ti da vidis...


Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga