Slika ponoci...

Prolazi ponoc sat sitan dolazi,

ovo je vrijeme kada kamin tuguje,

vatre plam polako umire,

tek casa vina i pogled sjecanja,

ruka prazna i postelja ledena...

Na tren glava odluta

na cijem ramenu tvoja dusa spava,

dali si sretna u zimskim nocima

imas li skloniste srno uplasena

dok mecava vani zavija...

A mozda i ti mirna nisi

negdje iza ponoci,

kad je vrijeme ljubavi,

vrijeme duse slabosti...

I vidjeh te u plamicku zara

kao sveticu a mozda si

obicna zena,

zelio bih znati ko si

zelio bih vidjeti

dali ce neka druga na grob

mi donijeti cvijece...

dok oci zgasnute zele

samo oci tvoje...

Bjezeci od zelje

u setnji trotora trazim spokoj,

"ej ljepi" trgnu me glas kurve

"za tebe besplatno",

neprodje malo tek neka zena,

iz ociju se cita,

rijec neizgovorena,

"zasto si sam"...

Al' ljubav mi spava,

zelja ugasena...

tijela su samo tijela,

a dusa je samo jedna,

ona ceka da dodje

neka moja svetica...

vjerujem vrijedna je cekanja...

uz kamin cu cekati

rijeci

"idi Andjelu moj lipi"

ili

"volim te ljubavi"

ove rijeci teske nisu...

izgovori ih,

moja svetice...