Moje i Tvoje...

Zelene vlati trave pod nogama,
sunce proljeca u ocima,
tek propupale ljubicice
to malo mirisno cvijece,
i noge bose,
moje,
tvoje...

Povjetarac u kosi
nosi miris budjenja
zimskim snom uspavanih livada,
tople ruke isprepletene prstima,
blagi dodir tijela,
sreca koja se cita u ocima,
moja,
tvoja...

Sum talasa rijeke u blizini doziva,
nesvjesni svojih koraka
gazimo tisinom prema njima,
moc citanja duse bez rijeci
oslikan u stisku rukama,
bez sapata,
bez icega,
samo se stisne ruka,
i svaka neizgovorena rijec
znamo da je istina,
da je ljubav,
moja,
tvoja...

Uz rijeku stara klupa,
ceka dva zaljubljena svijeta
koji se vole stoljecima,
daleko od pokvarenih dusa,
daleko od svijeta podlaca
i prodanih ljudskih grimasa,
klupa...
moja,
tvoja...

I tek tad,
blago cu usne svoje nasloniti na tvoje,
i po prvi put pogledat ti oci krpune
da bih rekao rijeci skrivene
koje mi na srcu godinama leze,
"dali je grijeh reci,
volim te moja jedina ljubavi"...