Jedna za drugom
nizaju se vlati sijede
svaka ranu svoju nosi,
na svakoj neki bol pise...
Lagano uzimaju kose crne
sire carstvo inja
neprimjetno
i neminovno...
Bore zacudo im nisu pratilje
ali doci ce
vrijeme cini svoje,a ja nekako
u dusi jos imam
onih sesnaest tek...
Poput djecaka ljubav skrivam
stidljivo je cuvam,
i nesmijem da kazem,
mozda joj se ne svidjam,
ali zaljubljen biti
svatih nije isto sto i voljeti...
U dusi nesto boli,
srce place a suza nema,
valjda to sa sijedim vlatima
dolazi,
ljubav bude jedna i jedina,
sretna ili nesretna,
sud oholog zivota,
ipak saznat cemo sta je istina,
kada soba bude puna mraka,
neka pjesma vrati sjecanja,
kosa sva bijela,
ruza uvela,
snjeg kaljuza,
ruka hladna,
i suza na licu vrela...
tisina,
samoca,
kamin bez zara
vatra odavno ugasena,
zelja na usnama ne izgovorena,
da,
istina ce biti u sijedim kosama,
zapletena i jadna,
voljetiiiii,
trebalo je
voljetiiiii,
samo malo se potruditi
i voljetiiii....
Nema komentara:
Objavi komentar