Pustite me ovu noc...
samo jos ovu noc
pustite me...
bolujem svoje boli,
pustite i ne pitajte
zasto u kutu usamljen placem,
ma pustite
meeeee...
Svoju ljubav objasniti nemogu,
niti tugu u srcu sakriti
zato
pustite...
samo me pustite...
prijatelji prosli i buduci,
zlobnici,
idite od mene svi,
ovu noc...
i jos bezbroj narednih noci
zelim samo nju u mislima traziti...
Ali samo veceras cu reci,
neka tiho...
tise,
najtise,
zvone tambure cigana
za moju dusu...
I kada u oku suze mi spazite
nepitajte,
cutite sviii...
jer neznate zasto padaju,
moju ljubav ne trazite
naci je necete,
pustite meeeee,
iditeeee,
odlazite,
neznate koliko daleko srce mi stanuje...
Bole ove oci kad nisu uz nju,
bole grudi,
boli me srce,
boliiii me sveee,
kako ljepo da Vam kazem
tuzan sam
i moje mjesto je usamljeno
jer nema nje...
Trebam samo tambure
da kroz njih osjetim njene dodire
neka sviraju
tiho,
da ispijem tu casu vina,
bosonog u zimi
njoj da pjesmu napisem,
uz klavir neka neko je pjeva
i neka poleti pjesma ta
do njenih prozora,
neka joj sapne
koliko je moja dusa njena...
