ponedjeljak, 27. srpnja 2009.

Sjena...


Zar i ti moja sjeno
od mene bjezis,
osjecam nemogu te stici
svakim novim korakom
sve si mi dalja...

Evo i raskrsce ubrzo dolazi
pratit cu te nekako do njega
a onda izaberi sama,
ja cu lijevo
putem svojih snenih planina,
ti moja vjerna sjeno
uhvati korak bez straha
budi uz mene,
cuvaj ove moje snove,
ili moja pratiljo kreni desno
i stani uz rame
nekom novom nepoznatom...

Ovim umornim korakom
do Bozica cu stici
na raskrsce zivota,
tada mila moja sjeno
pogledaj u oci ovog sanjara,
budi jaka kao do sada
i reci gdje ti dusa spava...

Desno je magla
i neka nova sretna jutra
srcu nepoznata,
ili lijevo putem svojih snova
uz rame ovog Andjela
koji samo zeli na bozicnom
drvcetu biti tvoja
zvijezda...

Broj komentara: 6:

  1. Znaš ,anđele, baš bih te voljela upoznati!Reci jeli to moguće,prije nego postaneš zvijezda(sigurna sam da ćeš to postati,lakoćom pišeš i pjesme odišu nekom blagom ljudskom jednostavnošću a opet dubokoumne su).Tvojoj inspiraciji kao da nema kraja.Kad zvijezda postaneš ,neću ti se moći ni približiti,ne zato što bi ti mogao biti umišljen nego zato što ja zvijezdama, ne primičem se.Ako i nije moguće susresti se ,nema veze,osobno mi je bilo jako ugodno pratiti tvoje poetsko odrastanje,uljepšao si mi dane(ma puca me nostalgija ovih dana sve u šesnest) a tvoje stranice svaki put iznenade.Ma mogla bih ti tri dana pričati o tvojim pjesmama.Neću dosađivat.Bravo!:-)

    OdgovoriIzbriši
  2. Dodatak u neozbiljnom tonu:jesi to ti svoju vilu pretvorio u sjenu 1)znači,našao si ju i odlučno vezao za sebe(sjena je nerazdvojiva) 2)objasni kakva je to ljubav kad nekog od vile dovedeš do sjene,il je to sve zbog neke mjesečeve mjene.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja cu lijevo..stranom srca...
    Dodirneš mi srce, a onda nestaneš.(kao sjena)
    Pružaš mi ruku, a onda prestaneš.
    Pustiš me da sanjam i tad me probudiš.
    Udijeliš mi milost, a tad me pogubiš!
    A ja bih da te ljubim - a ti si daleko…
    Ja bih da te budim, a budi te drugi netko.
    Ja bih da te sanjam, u noćima bez kraja,
    Ja bih da me ljubiš dok zora noć osvaja…
    Ja bih da prepoznaš sve što nas spaja,
    da moj si put do raja.
    Ja bih da si blizu, da pratiš me ko sjena,
    Ja bih da sam tvoja
    Ispunjena želja!

    OdgovoriIzbriši
  4. evo me... neka znas da sam bila.. naravno ... stil pisanja je savrsen... pjesma je odlicna... svaka cast... dodjem opet :) Dusty

    OdgovoriIzbriši
  5. Predugo ostah na ovim stranicama,vrijeme za povratak u kolotečinu života i evo anđele za kraj par stihova kojima je ovo prvi izlazak na "scenu":Reakcije- Suzi u oku,uzrok si,cvijete voljeni.Drhtaju usana ,strah si,ptico mog neba.Rumenilu obraza,otrov si,čašo života.Bljedilu lica,opijum si,slatka utjeho.----Polazim...neplačuć nad time,ma zar je bitno jedno maleno ime,a šetah nekoć ulicama znanim,sad istim pravcem neželim baš proći koga bi to srele boje se umorne oči,jer jednom eto vidješe cvijet u cvatu od viđenja osta tek tuga je ubra ga ...Sretan put ka uspjehu anđele!

    OdgovoriIzbriši
  6. Da Mare,Vila postoji...samo sto i sjenu gubimo kada naidju oblaci i zaklone mjesec,tada vrlo cesto izgubimo i ono sto mislimo da se izgubiti nemoze...a Vilu pretvoriti u sjenu nikada to nisam zelio,ali stvari se dogode i sjene prekrije tama,ostanu samo usamljena setanja i sjecanja...

    OdgovoriIzbriši

Pretraga