utorak, 30. lipnja 2009.

Mozes li mi odoljeti...

Daleko su te planine
koje zelim bosim nogama gaziti
niti puta u toj kletoj gori
ne poznajem,
ali ipak zelim ti doci...

Vukovi znam da me cekaju
na svakoj visoravni vrebaju
copori koji samo za
svjezu krv znaju,
ali ipak zelim ti doci...

Niti taj snijeg
koji toliko volim,
visoko gore ce biti
moj smrtni neprijatelj
svoje tihe bijele pahulje
u mecavu izgubljenosti
ce pretvarati,
ali ipak zelim ti doci...

I sve nedace kada prodju
i napokon u dolinu dodjem
nabujala rijeka
davnih proslih uspomena
ce biti moja smrtna rana,
dali da njom zaplivam
ili na obali ostati
nece biti tesko odluciti,
ribica sam mila moja
i svaka rijeka je plitka
spram mojih dubina,
uci cu i preci,
jer,
zelim ti doci...

I tada jos samo jedan zid ce ostati
tvoj zid u kojem vidim tvoje oci
pred njim cu samo kleknuti
bez borbe se predati
i reci...
mozes li mi odoljeti...

Broj komentara: 8:

  1. Uvidjeh skupljaju se vile,ja ti idem polako anđele.Izaberi najnaj (nebitna)

    OdgovoriIzbriši
  2. :-) hehehe hajdmo u planine jer...,svaku stopu ti sustižem ali ovu igru neću više igrati.Nije fer.Odoljet ću i nevraćam se na blog.Laku ti noć "aaaanđeeeele".

    OdgovoriIzbriši
  3. Nema igre,nema nicega ,ja samo pisem ono sto srce govori,trenom,mislima,osjecajem...jedno je istina jedna je Vila...ona kad izda ,izdan je cijeli jedan svijet...

    OdgovoriIzbriši
  4. P.S. Na pučini si ,ljubavi moja,tek jedra ti vidim bijela,anđele moj.Signale mi "neobične" daješ i govoriš koliko tvoji dalekozori vide. Vide li, mili moj,da u moju malu uvalu mira doplinuo si valovlje,uzburkao mir tišine,površine i dubine.Vidiš li,mili moj,da jutra suza si vratio,klicanje koljena,strah neizvjesnosti u neispavanim očima.Vidiš li ,ljubavi moja,da bljesak s pučine te, u moje srce prejako udara, i dođe mi,da iz ove male uvale mira,ljubavi tišine,iz sve snage,zavapim tebi! LJubavi moja otplovi niz pučinu! ,da opet mogu svojim hodom hoditi, uz rijeku tiho pjevušiti, ptici i cvijetu se radovati, mirno u tišini tebe voljeti.U noćima tvojim vrelim,pticom željeti biti,prostranstva visine preletjeti, na rame ti sletjeti,krilima khkim lice ti hladiti,da tebi ljubavi moja, ugodno bude zaspati i vilu neku ,al pravu, u snu prepoznati.Na pučini si,ljubavi moja, iz daljine te,tvoje ruke,nemogu zagrliti,poljubiti,utješiti,suze obrisati,osmjeh vratiti e ni kavu skuhati.Na pučini si dalekoj,anđele moj,i što imamo mi od tog,što VOLIM te,Voliš me,zar i sam ne reče da svijeta smo dva i pristah da svatko ostane u svom.I čemu sad od tebe sve ovo,zašto ljubav pretvarat u bol.E Anđelu jedini moj,kamo si ti uputio ovaj naš brod??? Adio, mia amor.:-)

    OdgovoriIzbriši
  5. kad odu svi andjele ja cu ostati u tvojim pjesmama sam nasla sebe i tvoje srce trazi ljubav trazim samo jednu priliku andjele nista vise

    OdgovoriIzbriši
  6. aNdJeLe..nisi sam ..vidi koliko ih ima i vila i lejla i sama ma stace one svama..,

    OdgovoriIzbriši
  7. Prozivati druge da neznaju voljeti a sam svoje riječi poricati ravno je drskosti ili je bliže nekoj jadnoj ljudskoj osveti.Biti čovjek večeras na jednoj strani zvuči GORDO a na drugoj MIZERNO.

    OdgovoriIzbriši

Pretraga