Jos samo Tebi dugujem...ljubav

Nemoj mojom stranom ulice

ma nemoj andjelu

previse gresnih je

tu na ovom putu,

okreni glavu kao stotinu puta

nije lice moje

rodjeno da voli tebe

samo se okreni

na par koraka

ona seta uz njega

i skriva ruke i prsten od zlata...

Gledaj andjele kako ljubomorno te gleda

nije to cijena moja

ma cak me vredja,

ali jedno znaj

prici ce ti i odmah reci

ostavi on je moj...

Andjele ajde spasi me

ti sto sad nas daljine dijele

ovo srce umorno rado bi se predalo nekome...

Andjele moj

nisu me pustili

da poletim,

jos samo tebi dugujem...

ljubav...

Spasiti od Tebe...

Niko me nije moga spasiti od tebe,

i ovo nebo u rusevini sto stoji

glas pustilo nije...

Strancu je obicno doci u tudju zemlju

jer od svoje bjezi,

i nikada ne trazi nesto svoje

kao  zelju koja me tjera gledati u tebe...

Zelio sam nekoga poput tebe

a bojao se,

znao sam to ce biti 

jace od mene,

zelio nekoga poput tebe

imati...a ne izgubiti...

Znao sam,

saputali su svi

ova ljubav ce slomiti tvoje srce

ajde jedina

reci mi da su pogrijesili...

a nisam zelio da se zaljubim...u tebe.

Ruza u snijegu...

Ruza u snijegu i led na propupalom crnom cvijetu,

rodjena u inat svima,

laznim prijateljima,

dusmanima,

ne voljenim ljubavima...

okovi u srcu vjecno stoje od usamljenosti

u tom bijelom svijetu...

Suza tisine gorka,

stoji na zelenim listovima,

zaledjena...ne isplakana,

sama...

gorda...

iz nicega porasla

na svaku bol navikla...

prezivjela...

ostala,

jedna i jedina...

ta ruza snijegom okovana...

Listovi njeni ne vidjese sunce,

korijen njen ne bi zaliven suzom istine,

latice njene ne dodirnuse ruke tople,

i nikada osjetila nije... 

sapat duse...

usne vatrene,

koje kazu samo rijeci dvije...

Volim Te...

Tuga u srcu skrivena,

bol u dusi nikom ne ispricana,

i san zakopan u dubini njenog pupoljka...

mozda dodje netko...

da je grli,

da je ne kida,

da je ne lomi,

da nju voli...onakvu kakva i postoji,

da je ljubi i vjecni snijeg sa nje,

usnama otopi...

Nadala se snjezna ruza

ljubavi nad ljubavima,

ali samo jedno nije znala

ljubav boli...vise od vjecnog leda...

i samo prava ulazi tiho u srce...

ostaje...

zivi...

place...

i ljubav za ljubav nikada ne moli...

ona se jednostavno...

prosto...

istinski...

ona se...

samo voli...

Ajde mila reci mi...

Mislis li da meneko razumije u ovom svijetu

,rijetko ko mila moja...

ti si bila tu vrlo blizu da nas spojis,

dvoje izgubljenih koji se boje svakoga...

Uvijek sam te se bojao,

ja koji se niti smrti ne bojim,

i reci mi kako da sam sretan kada jedine srece se bojao?

Milion puta zelio da si tu

a nema te,

milion drhtaja cuvao

 i nemam te da dam,

milion toplih usana zamrzao,

jer topline tvoje nema,

kako da se borim protiv toga,

ajde mila moja reci mi?

Koliko puta sam uzdahnuo

 cak i dijete bi uvenulo cekajuci da te udahnem,

koliko noci te sanjao

cak i noc je zeljela postati kraca

da me probudi,da prestanem...

Ajde mila moja reci mi

da li si nekada plakala za mnom...

Da li te suza probudila

i jutro ti otpocelo sa mnom u mislima

Ajde mila reci...da li si me voljela

Zarobljena...

Zarobljena od prvog dana

zivot ti postao pustinja

oaza pocetka kraja brzo je presulia,

i zivis zivot po navici

tu na litici 

koju nikome ne pricas...

Sve si promijenila ulice gradove

al' ljubav ostaje,

zarobljena u dusi 

zarobljena u tijelu tvom

zar mislis ostati zarobljena vijek vijekova...

Hej zarobljena

da si na tren moje misli citala

svaki dodir bi uzvratila

svaku suzu bi sa mnom plakala,

hej zarobljena da si samo trag na kozi pratila

bilo bi divno

mi tako sami od rodjenja...

Nista vise nece vratiti sjaj tame

prvi povjetarac u kosi dok kisa rominja,

promrzle usne koje ljubiti zele

dok oci krisom traze tu Vilu...

Bosa stopala sred snijega ne znace nista

niti ovo tijelo sto drhti

ne znajuci vise za topli dodir

otvrdlo od leda koji se koti

na kozi od pamuka,

sve je tako tuzno

kada se prestane da voli...

Gdje okrenuti brod pocijepanih jedra

kada sunce je otislo,

sve je tuzno kada zora nema cik osmijeha...

Suton ce trajati vjecnost

kada se prestane ocekivati,

ostaje sve...

samo prasina...

i biti ce zao

kada postanemo stari

sto nismo voljeli

kada smo usnama mogli...

Tama...

Bojim se stvoriti neko drugo cudo

bojim se redati zgrade u nebo,

jer odavno vec sam prosao

ulicom magle u noci...

Zato pusti me da ti se nadam

kad pomrcina sunce sklanja

pusti me da te volim 

kad uzdah ostane poslednja zelja,

pusti me da lutam

pusti da sanjam

jer ti nisi bila tu

da me zagrlis,

mozda neke druge oci

znaju voljeti...

Ajde poljubi me za laku noc

sutra je novi dan,

magla osjecam dolazi buditi jutro

sa njom cu nestati,

nas dvoje

zivi smo samo dok je tama...

Ostani...

Sve je tvoje tu

mogla bi ostati

i dan sto dolazi

mirise na ostani...

Mogli bi trajati u dvoje

ako se tvoje oci sklope

i iz njih krenu suze,

tesko je vjerovati u zauvijek

ali pokusati

sa tobom vrijedi...

Nisu me mila odnijeli vjetrovi

niti se budio u tudjoj postelji,

jucer sam sanjao danas

a sutra cu sanjati jucer

i tako godinama

zakasnio na ljubav od jucer,

molim te ostani do sutra...

Skini taj kaput zime sa sebe

vec dolazi proljece,

mogla bi ostati

to neces cuti

ali pogledaj mi oci...

ostani...