Sreco izgubljena...(cijeli pjesma)

Vatra tek se upalila u kaminu

kad neko zakuca na vrata,

sva promrzla od kise

sa suzama na licu stajase ona,

oprosti ako nisi sam

pozeljele ruke da te grle

pozeljele oci da te gledaju

pozeljele usne da te ljube

rece tiho kao da se boji

da ce vrata ponovo biti zatvorena...

Molim te zatvori 

rece kroz suze ona

dosla sam da te vidim

makar po poslednji put

sreco izgubljena...

Njeno lice vrati mi sjecanje

kako je znala voljeti

a sada na vratima stoji

i place...

Oprosti mi ako nisi sam

dosla sam da te vidim,

makar po poslednji put

sreco izgubljena... 

Promrzlim rukama stezala mi lice

dok usne krenuse da ljube,

tiho prosaputa

oprosti mi ako nisi sam

ali jos uvijek mi nisi rekao zbogom...

Okrenuh se kao da nikog nema

i njene uplakane oci osjetih na ledjima,

tiha soba postala je tijesna

za srce koje me stezalo u grudima,

zelio sam reci dobro dosla ljubavi

ali kako oprostiti sto te nema godinama...

Shvatila je tog trena

da nas dvoje vise nema,

od bola slomi se ona 

i njeno srce u grudima,

drhtavim usnama jos jednom prosaputa

da li si jos uvijek sam?

Rekoh Da...jos od dana kada smo jedno 

drugom ispustili usne...

Ne trazi me vise sreco izgubljena

znas da jos uvijek sam usamljen 

i lutam hodnicima sjecanja,

okrenuh se i rekoh

a njene oci pustise rijeku suza

molim te idi rekoh

prije nego srce me izda...

U tom trenu izdala me dusa

i drhtavim usnama rekoh ostani,

vrata udari nogama

i rece

ostajem zauvijek ljubavi jedina...

Divna...

Bilo bi divno kada bi se usne spojile

onako tiho kao da bjezis

onako toplo kao da zelis...

Bilo bi divno kada bi bila moja na tren

ne mora biti zauvijek

ne mora biti vjecnost

znam da bi ostala...

Bilo bi jednostavno tebe voljeti

zato sto sutis kada sutim

zato sto pricas kada pricam

zato sto volis takvog kakav sam

nas je jednostavno voljeti...

Bilo bi dobro da mi ruku uzmes

onako njezno bez zagrljaja samo da stisnes

pogledas u oci i kazes volim te...

Bilo bi divno

da jutro bude u zagrljaju,

ja i ti

tisina i kavica u dvoje sa osmijehom,

bilobi divno uz tebe se probuditi...

Probudi se...

Negdje u dnu sjecanja

skrivam tugu snjegova

neku popucalu nit

koja i sad stoji kao zig...

I opet kisa je

navlacim roletne kao da me nema

ostajem u postelji od pamuka

i sutim bogu i ljudima

tu tajnu skrivenu 

koja vrsiti u meni...

Neka si bila svacija

nisi hartija poslednja stranica ispisana,

jos uvijek ziva si

tu na dnu mojih uzdaha

i bojim se 

jutrom te buditi

jer ces uzeti cjeli moj dan...

Dok sutim raspetu nesanicu

medju gladnim vukovima,

misao gutam kada bi bilo drugacije

ispijanjem vatre i leda,

jer tu si polumrtva medju ljudima

a u mome srcu tako ziva...

Ajde probudi se

jos te cekaju nebeske stepenice...

Zaljubljen...

Sve ce otici u vjetar

dani,godine i zivot

ali jedno se pamti

biti zaljubljen,

a to je kada raspolovis jabuku,

to je kada stope po stopama gazis,

to su sitnice

koje su najkrupnija stvar

biti zaljubljen...

Sve ce proci mila

ali nevinost davanja

kada sce i dusa zeli

kada tijelo drhti na dodir,

kada smo puni sebe i da se usne ne dotaknu

to ostaje

biti zaljubljen cijeli zivot...

Ja nisam od onih koji sute

ja nisam od onih koji zele tvoje tijelo

ja sam tek jedan od onih koji bi uz tebe da drhte

ja sam samo zaljubljen u tebe

a to je moje savrseno nebo...

Znas kada zaljubljene oci suzu puste,

kada se otme uzdah sam od sebe,

dusa kada zeli da vrisne,

to je mila moja nirvana,

to je zaljubljen

od toga vise se ne moze voljeti...

Ostani jos malo...

Prolazi zivot,prolaze snovi

a jos trazim zimu 

i njeno trajanje u dvoje...

Molim te pridji blize

da ti vidim oci,

negdje usput sam zaboravio

kako moze

bez rijeci da se voli...

Ja nisam princ iz bajke

niti mogu nebo spustiti na tvoj dlan,

ali ostani jos malo

ima nesto u meni sto 

sutim samo za tebe...