Izgubljena vjecnost...

Ostalo je ono juce

kao nakvasena hartija,

kao napupalo nebo mirisnih zumbula,

ostalo je juce koje mirise na sutra...

Negdje otrgnutu od zaborava 

sacuvao sam te,

pocijepanih dlanova od molitve,

iscupanu od navike,

sacuvao sam tebe u sebi

onu koja zna voljeti...

Znaj da jos treperis zivotom

u pokosenom polju makova,

i mirises na izgubljenu vjecnost...