Gdje to ides duso moja
zasto mi iz grudi bjezis?
Oprosti mi Andjelu
k ljubavi tvojoj letim,
vise mi nije dom u tvom tijelu,
a uskoro za mnom
i srce ce od tebe otici...
Nosim joj kljuceve
tamnice tvoje,
oslobodi je...pusti je,
neka leti pod oblake,
pusti malo da je drugi vole...
Idem Andjele,
peku me suze njene
svako jutro na jastuku isplakane,
a i tvoje grudi me stezu,
ne mirises vise nijednu ruzu,
ne radujes se pred zimu,
u oku nemas vise sjaja
i ledena je tvoja postelja bijela...
Zelim kod nje poci
uz toplo tijelo se priviti,
prikrasti u njene snove,
i ako te nadjem u njima
ja cu se vratiti,
ali ako te nema u tim ocima...
znaj...ja se ne vracam tvojim grudima...
Nema komentara:
Objavi komentar