Izgubljena...

Imam te 

u ostavljenoj noci

koja ce opet doci...

Imam te

kao nit jesenju

kojoj idem u susret

i bojim se kisa koje dolaze

Imam te 

a tebe su crtale ruke grube

i kako sada vjerovati

da postoje njezne... 

Znam ti bi mogla sa mnom

sutonu zelja izmjeriti dubinu

Tajanstvena ljubav...

Pozivam te da mi budes svjedok

u noci srebrne mjesecine

dok brojim zvijezde

da bi jutrom rekao danu

kako svaku sam brojao uz tebe...

Pozivam kisu da tiho ti ukrasi kosu kapljicama

kako bi  dugom je uvila,

jer dusa ti pod dugom spava

i svaka tvoja rijec je poput nje blagih boja...

Pozivam vjetar da ti nocu svira serenadu

niko je osim tebe nece cuti

neka te uspava

dok od stvarnosti bjezis sa mnom 

jer tvoja sam tajanstvena ljubav

koju volis srcem cijelim

a o njoj sutis kao da ne postoji...

Ti moja ceznjo

znas li kako se skupim u cosak

kao pile promrzlo

i zaplacem kada se sjetim tebe...

Ostavljam ti oci na zidovima

ljubav prostirem po krevetima

u tragu tvom' se gubim

a ceznja ostaje

sto te vise nema sve vise te 

tijelo zeli...

I ovu noc dok nebo se slama

dodirujem goli prozor

kao tvoju sjenu,

na usnama ceznja place

da mi je jos jednom 

tebe poljubiti...

A dusa zebe

to se samo ceznja igra sa mnom

i volio bih ako te nema 

neka se vjecno igra,

ako te ugledam 

neka bude nasa zvijezda ljubica...

Ceznjom te zovem

tintom te ispisujem

ocima crtam... 

Zalutao...

Ove bore sto mi lice krase nisu za tebe

niti ova kosa sijeda

sto izgleda kao pobjeda

a u stvari jos jedan poraz je moj

sto ne mogu biti Tvoj...

Sada bi volio da sutim

o necemu sto tvoje je a pripada drugom,

i srecu ti pozeljeti

djecu da budu divna i slika svoje mame,

da li ces to biti ti...

Ja bih znao te voljeti

onako kako ne znaju svi,

ja bih znao ti biti ljubav

ali tvoje tijelo drugom pripada

dok srce boli...

Bilo bi divno uz Tebe se buditi

ovako samo zelja ostaje

i zelim da mi oprostis

sto u tvoje misli sam zalutao...