Za nemire moje ti znati neces
kako izgubljenim snom
rezem komadic zapocetog jutra,
ispod sklopljenih kapaka ostade nedovrsena idila
i mrzim buditi se...
Ne ti znati neces
kako nesvjesno sladim zasladjenu kafu,
podgrijan rucak morske ribe za veceru imaju,
sve bitno zaboravljam
ostavljajuci tako vise prostora
misliti o tebi...tako nebitnoj...
Moje nemire nemoj da znas
koje u sebi nosim kroz popucalu javu,
i stidim se skinuti kaput
ispod kojeg krijem poderano jedro duse...
Cipele obrnuto obuvam,
majice naopako oblacim,
i svi idu naprijed
dok ja lagano koracam unazad
trazeci izgubljeni pocetak,
ne...ti ovo nemoj da znas...
Kako zednim usnama dati vode, kako tuznom srcu vratit radosti, kako dusu napojiti svjetloscu, kako ako neces moci ti? Kako ljubav drugom dati, kad je nemam, de mi je vrati. Prestani me voljeti i pusti da presusim u pustinji vjecnosti. Ili... me jednostavno voli, voli me i nemoj nikada stati da me volis.
OdgovoriIzbrišiMoja dusa u vozovima ostade,te i sada lutam po pruzi toj trazeci je
OdgovoriIzbrišiDuša ostade u vozovima...voljela bih razumjeti<3
OdgovoriIzbriši