Dio duse...

Nisu me pitali

kakav bi zivot to da zivim,

sinom su me zvali

onakvim...po zelji njihovim...

I nisu me vodili

rekose svako ide svojoj zvijezdi,

a ja bespuca gazio

milion puta pao i ustao,

ali rane moje

nisu zeljeli da lijece...

A onda si dosla ti

moj san ne odsanjani,

moj cvijet ledom okovani,

moj zivot ne prozivljeni...

Ahh,

znas li koliko me bolis

dok me toplom ljubavi pokrivas,

i da imam krila

letio bih tamo gdje ti kosa spava,

ahh...i volio bih te

pa neka poslednja zelja bude

ove duse koja zivi samo za tebe...

Carev jorgovan mirisni...

Sudi mi...

dzelatu...

ti koji nosis masku crnu...

Evo na pladanj 

glavu ti stavljam,

sijeci...i presudi...

Ali krade mi se,

i ja cu krasti

to cvijece sto divno mirise,

to cvijece koje zudi i place

iza ograde careve baste...

I ne pitaj za poslednje rijeci,

jer tisinom uz osmijeh sve cu reci,

samo sijeci...

meni nije zao mrijeti

sto pozeljeh carev jorgovan mirisati,

s tim mirisom u ocima

ja cu sretan oci sklopiti...

Sijeci...

presudi...

ako ostavis ovo srce da zivi,

kunem se...

ja cu opet krasti,

pa neka bude grijeh

jedini,stoti,

svejedno je...

zbog carevog cvijetnog jorgovana

vrijedi umrijeti...

Moj klikeru jedini...

Kada zbrojim klikere u ruci

ne ostane nista

samo prazni dlanovi,

a bili su nekada crveni,zuti,plavi

sve ijedan se sijali...

A sada prazna ruka

od gomile pozeli samo jedan,

njega bih zavukao u djepove

i njezno milovao,mazio

da mu bude toplo,

da se blista kada izadje na sunce dana...

Ali sta vrijedi

ja sam svoj kliker divni izgubio,

kroz suplje djepove

negdje u setnji planinom posadio,

a on rasti nemoze

od stakla je kao moje srce

jedini i jedino...

Ahhh moj klikeru sjajni

gdje si...

kojom se travkom pokrivas

dali me pamtis

kako sam jos jucer

u djepu te skrivao

i sa tobom nisam nikada igrao,

cuvao te

kao jedino moje...

Ako me prestanes voljeti...

Ako me sutra nebudes voljela vise,

ne nemoj to nikome reci

zasto smo postali jedno drugom stranci...

Ako sutra prestanemo plakati,

ipak pozeli neku suzu pustiti

za nas...

jer mi smo se danas voljeli...

Ako me sutra prestanes voljeti

reci mi to danas,

da znam kada mi valja umrijeti...

Ako sutra odes...

sa sobom ponesi dio mene,

kada ti lose krene i sama ostanes

neka te sjeti koliko sam volio

samo...Tebe...

....

Izgleda pojedini ne zele da Andjel pise,stvar ljubomore ili vec nesto drugo...Izgleda nekima smeta to sto pisem za svoju dusu,mozda se boje da ovi stihovi su bolji od necijih...U svakom slucaju ne zelim se porediti sa bilo kim,niti zelim biti konkurencija bilo kome,ali eto ljudi su takvi...nismo svi rodjeni za ljubav...
Zasto ovo pisem stvar je jednostavna,primjetio sam virus na svome blogu...neko je oznacio Andjela...njemu na dusu...
Ne bih da vracam istom mjerom...jer ja ne vracam virusom...ako ne citate moje pjesme zasto da budete tu "pojedini"...Oprostite Vi sto ste zbog pjesme ovdje cijelo vrijeme,jer pojedinim izgleda Andjel postaje trn u oku...a zelim samo pisati svojoj ljubavi...
Oprostite...ako uskratim svoj blog svima za citanje i ako budete morali da se prijavite za dalje citanje,jer tako jedino cu znati ko to ne zeli Andjela da pise...a tada...rekoh ne vracam virusom...nego necim mnogo jacim...
Hvala...i oprostite...zelio sam samo pisati za sve Vas koji ste slicni meni...

Ljubavi trebam Te...

Trebam te... 

ne za ono jucer

kada te udanuh kao zivot,

nego za sutra

da bih disao tobom...

Trebam te ...

ne od dana rodjenja

nego mnogo prije dok nisam gledao

i bas takvu te sanjao...

Trebam te...

i onda kada budem umirao,

tada me drzi za ruku

da umrem sretan

u tvome toplom zagrljaju...

Ljubavi ...trebam te...

vise nego sto trebam 

samog sebe...

Zora ljubavi...

Kao mali potocic

sred uspavane sume

koji teci samo zna,

protices dusom mojom...

Kao zora sto tjera maglu

sred tisine svoje jake

suceve tople zrake donosi

tako ti tjeras tugu moju...

Kao nevin cvijet 

sred korova svoga

raste da ne bude lijep

nego voljen...

tako ti rastes u meni...

I nemoj mi biti lijepa

jer ja bih da me volis jedina,

i nemoras biti potocic

ali teci mojim venama,

i nemoj biti magla

ja bih da budes moja zora ljubavi

u kojoj cu vjecno zivjeti...

Mi..Ja i Ti...

Ja i Ti

uvijek smo plakali

kada bi se rastali...

Drhtave usne

poljubac bi stavljale

kao da nikada vise

ljubiti nece...

oci crvene

kao da vise plakati nece,

i rijeci...

brzo cu doci draga...

brzo mi dodji dragi...

Ja i Ti

dva bica

zarobljena u cetiri zida,

dok srce kapljicu zivota

pusta jednu po jednu

na rijeci...moram poci ljubavi...

Ja i Ti

zarobljeni u daljini

nedokucivi u svojoj tisini,

placemo istim suzama

sto nas nema

jedno pored drugoga...

moja voljena...