Usamljena kao vuk
lutala si liticom zivota,
cekajuci tihi u daljini zvuk
nekog zaboravljenog ljubavnog sna...
Nije ti bilo tesko zivjeti
i drhtaj uz osmijeh odglumiti,
jer nada prestajala nije
da doci ce onaj za kojim srce boluje...
Gdje si to gazila mila moja
sa svojim bosim stopalima,
kako to da me nisi do sada pronasla
a ja te zvao suzama...
Lutala si kao vuk...usamljena
jedinu molitvu koju si imala
pricala si dalekim zvijezdama,
i ja te nadjoh po sapatu sa prozora...
Pogledaj me...
pogledaj koliko zelim da volim te...
pogledaj koliko srce zeli
da budemo usamljeni...
ali...u dvoje...
Nema komentara:
Objavi komentar