Mozda ti ne vrijedim...

U meni stanuju kise 

a u tebi jutra vedra se roje,

u meni studen vjecna vlada

i nema tog kaljavog druma

gdje mi noga nije krocila,

a u tebi proljece

i svjetlom okupana cesta...

Ali, 

isto je ono nebo sto sam 

tkao zlatnim koncem za nas oboje,

i isti sam onaj djecak 

sto vjecno juri svoje vjetrenjace...

I mozda ti ne vrijedim ovakav nikakav,

ispijena casa vina,

sanjar bez svoga doma,

sjena duboko u sebe zavijena,

i ljubav...ljubav u ocima i na usnama...

Mozda ti ne vrijedim...

ali uzmi me i povedi tamo gdje su ptice,

pokazi mi kako tvoje ruke grle,

otopi svojim vrelim moje usne hladne,

mozda ti ne vrijedim...

ali ja bih zelio da ti vrijedim vise od svih

i da budem tvoj prvi i poslednji stih...