Ta moja zelja luda...

Jedna,druga,treca,deseta,trideseta,

sve i jednu novim drvcetom sibice palio

i u svakoj po jednu te istu zelju ugradio

plamtite svijece moje

gorite onim cistim sjajem

gorite kao sto gori srce moje...

Kako sve samo igra,

cijela koliba u svom plesu

tih malih plamicaka,

a kroz male prozore

spazih da i vani plesu pahulje snijega,

kako sve toliko titra a muk i tisina

niti glasa,niti zvuka...

tek samo pokoja varnica iz kamina

zasmeta mojim culima,

ali neka je bacit cu jos koje drvo,

neka bude toplina,

neka bude buktinja,

kao sto je u mojim grudima...

Idila za koju mislih da je nestvarna

dohvatih je u tim bijelim nocima,

usamljen i neznam zasto na stolu

stoje dva tanjura,

dvije case,

dvije stolice,

kada znam ti neces doci,

neces cak niti vjetru sapnuti

da dodje na malena vrata

i poljubi me umjesto tvojih usana...

Ahh,ta moja zelja luda,

zasto i stavih dvije case

kada zeli piti iz flase,

i zasto dva tanjura

kada zelim jesti iz jednoga

da mi daje zalogaje svojim rukama

i nakon svakog me poljubi medenim usnama...

ahh,ta moja zelja luda...

nije prestala niti budjenjem novog jutra,

pomislih koja je vani divota

sve bijelo od tog cistog nevinog snijega,

da pomislih kako onako neumiveni

jos nerazbudjeni sa rukom u ruci

trcimo po toj milini,

padnemo uz osmijeh

u prtinu se bacimo

tvoje lice iznad moga

i dodir tvojih toplih usana

ruka ti na mojim obrvama,

i glas tvoj kao bojis se da sanjas

pa bi mi sapnula,

ono stidljivo "Volim Te Andjele"...

ahhh,ta moja zelja luda...