ponedjeljak, 1. studenoga 2010.

Zabrani mi...


Ako ikada uhvatim dugu nebesku
znaj ucinit cu to za tebe,
ukrasiti sa njom zjenicu u oku
da nikada vise ne teku suze tvoje...

Ako nekada odem u planinu
i sagradim uz jezero kolibu malu,
znaj ucinit cu to zbog tebe
da tamo u tisini
sa rukom u ruci 
seta tvoja sjena uz mene...

Ako ikada pokusam da ne volim te
zabrani mi,
jer ostat cu ti bez srca i duse,
ostat cu pust bez samog sebe...

Ako si voljela...
voli jos vise,
ako si plakala...
placi danima,
jer i ja volim,
jer i ja placem,
zabrani mi...
moje snove u kojima usne ljube tvoje...
zabrani mi...
da te volim jedino moje...


3 komentara:

  1. Volim, zivim... postojim...placem, Andjele isto kao i ti.Ja te razumijem...ja te hvalim pred drugima i neka cijeli svijet zna, koliko te volim i postujem. Ti si nesto najljepse sto se moze dogoditi, jednoj zeni u njenom zivotu...Vila je zbog tog sretna...jer te voli, jer zna tvoje pjesme...jer joj diraju srce.

    OdgovoriIzbriši
  2. Nadji svoj mir Andjele.Srce tjeras na plac kako sebe tako i nas koji citamo.Ti si poslednji muskarac kojeg bi pozeljela da imam,a prvi o kojem bi snila.Ostavljam komentar da ti sudis o njemu nepravedno jeste,ali bolje je tako.Sretna je Vila koja te ima,ali i Bog neka joj je na pomoci da te zna voljeti.

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala jos jednom...i nemojte suditi,samo pisem ono sto osjecam,zelim,ceznem,bolim.

    OdgovoriIzbriši

Pretraga