Dugo si trazila ime moje
u fijuku izgubljenog vjetra ,
ceznjom si zvala uspavani san,
u strahu krisom nudila
kljuc svoga srca,
ali nikada...
otvorenog dlana...
I evo me na vratima duse tvoje,
kucam krisom da ne probudim strah
kojeg nosis kao oziljak,
na srcu svome...
Otvori mi ljubavi!
vrata svoga raja,
zelim se skupiti kao pile
u jednom kutu malom
tvoga srca,
cutati...
drhtati...
cekati,
kada ces strahu reci zbogom,
a meni tiho izustiti...
dobro dosao moja ljubavi...
Bespomocan Ti stojim
pred sjenom tvojom,
izvadi mi ovaj mac iz grudi,
jer toliko me boli
to sto te vise od sebe volim...
divnoo kao i uvijek
OdgovoriIzbrišiSuvisan je svaki komentar... znas vec.. ipak da napisem : Meni je poslije Srne ova nekako posebna... :))
OdgovoriIzbriši