nedjelja, 5. rujna 2010.

Tvojom sjenom...

Dugo si trazila ime moje
u fijuku izgubljenog vjetra ,
ceznjom si zvala uspavani san,
u strahu krisom nudila
kljuc svoga srca,
ali nikada...
otvorenog dlana...

I evo me na vratima duse tvoje,
kucam krisom da ne probudim strah
kojeg nosis kao oziljak,
na srcu svome...

Otvori mi ljubavi!
vrata svoga raja,
zelim se skupiti kao pile
u jednom kutu malom
tvoga srca,
cutati...
drhtati...
cekati,
kada ces strahu reci zbogom,
a meni tiho izustiti...

dobro dosao moja ljubavi...

Bespomocan Ti stojim
pred sjenom tvojom,
izvadi mi ovaj mac iz grudi,
jer toliko me boli
to sto te vise od sebe volim...

2 komentara:

  1. divnoo kao i uvijek

    OdgovoriIzbriši
  2. Suvisan je svaki komentar... znas vec.. ipak da napisem : Meni je poslije Srne ova nekako posebna... :))

    OdgovoriIzbriši

Pretraga