Moja greska...

Lagala sam sve oko sebe

da mi nije nista,

da brzo ce proci,

suzu od sviju krila

da bih je

u samoci gorku isplakala...

moja greska...

Zakljucala sam srce,

na lice stavila masku ledenu,

slagala sve...

a najvise samu sebe,

cutala i plakala,

istinu sakrila,

ubila njega,

ubila nas oboje...

moja greska...

Moru dubinu sam nasla

i isusila ga,

vrhove snjezne planine srusila,

cvjetne livade pokosila,

dan sam ugasila

u vjecnu noc pretvorila,

sve sam porusila,

samo on osta u srcu mom,

njega se dotaci bojim

jer ga ludo volim...

moja greska...

Na kolibu usamljenu lance sam stavila,

svu srecu iz nje preselila,

tugom joj okna prozora zatvorila,

svoj san vise ne sanjam

niti svijeci vise zelju ne dam...

moja greska...

Zeljela sam oblake dotaci

uz njega krila dobiti i poletjeti,

zemljicu crnu svojim rukama

ja sam vukla,

da ga privucem blize tu ispod moga neba,

da mi ljubav moja ne odluta,

ali reci nisam to znala...

moja greska...

Zeljeh proslost ubiti...

zakopati,

i nanovo se roditi,

samo za njega,

njega gledati,

njega voljeti...

pozeljeh sve to reci

ali ne rekoh...

moja greska...

Sada bih dala sve

samo da mogu mu reci rijeci te,

oprosti...

moja greska...

volim te...