petak, 25. lipnja 2010.

Za Tatjanu i nekog njenog...

Previse je bilo rijeci,oprosti ako sam neku izostavio...I oprostite ostali koji cekate pjesme,pokusat cu napisati svima,ali je tesko pisati ono sto mi dusa ne osjeca...

Zagrli me tu
u tom prostoru,
u nekoj izgubljenoj sjeni
za koju pomislis
da je moj lik usamljeni...

Zagrli me jastukom
koji do tebe je prazan,
mirisi me,
osjeti me,
poljubi me,
mojom slikom
mozda vec odavno zaboravljenom...

Zagrli me ikonom
ispod koje pisu nasa dva imena,
srcem me grli,
dusom drhti,
mojim brojem me voli
i prstima samo ispisi
volim te
moja jedina...

Zagrli me sad
ovaj tren,
ove noci,
jer sutra ti vec mozda
mogu umrijeti
i neces moci te rijeci reci
rukama grliti,
usnama ljubiti,
mozda ce tada suze teci
a u grlu ce samo ostati
" Molim te ustani
jer bez tebe nemogu zivjeti
i niko me ne moze voljeti
kao ti
jedina moja ljubavi"...

Zagrli me
i oprosti mi
sto ne mogu rijec izustiti,
ne mogu te niti gledati,
molim te
zagrli me,
samo
zagrli me
i kreni sa mnom u daljine...
bez ikoga
sami ja i ti
jedino moje...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga