Za Tatjanu i nekog njenog...

Previse je bilo rijeci,oprosti ako sam neku izostavio...I oprostite ostali koji cekate pjesme,pokusat cu napisati svima,ali je tesko pisati ono sto mi dusa ne osjeca...

Zagrli me tu

u tom prostoru,

u nekoj izgubljenoj sjeni

za koju pomislis

da je moj lik usamljeni...

Zagrli me jastukom

koji do tebe je prazan,

mirisi me,

osjeti me,

poljubi me,

mojom slikom

mozda vec odavno zaboravljenom...

Zagrli me ikonom

ispod koje pisu nasa dva imena,

srcem me grli,

dusom drhti,

mojim brojem me voli

i prstima samo ispisi

volim te

moja jedina...

Zagrli me sad

ovaj tren,

ove noci,

jer sutra ti vec mozda

mogu umrijeti

i neces moci te rijeci reci

rukama grliti,

usnama ljubiti,

mozda ce tada suze teci

a u grlu ce samo ostati

" Molim te ustani

jer bez tebe nemogu zivjeti

i niko me ne moze voljeti

kao ti

jedina moja ljubavi"...

Zagrli me

i oprosti mi

sto ne mogu rijec izustiti,

ne mogu te niti gledati,

molim te

zagrli me,

samo

zagrli me

i kreni sa mnom u daljine...

bez ikoga

sami ja i ti

jedino moje...