Pogledam iza sebe
moje stope ne ostavljaju trag,
jedan zivot u tami
koji ne bih zelio nikome...
Nikada nisam vidio sutra,
nisu me ucili
da postoji bol veca od boli,
nisu me ucili
da postoji rijec ljubav
i da bez nje
zivimo mrtve duse,
sa njom zivimo svoje snove...
Nisu me ucili kako popraviti
slomljeno srce,
kako zaustaviti suzu
kada sama od sebe pada,
nisu me naucili
kako ubiti svoj san...
ja to neznam
ne razumijem...
priznajem na tom putu nevin sam...
I vidi gdje sam ti sada
u ljubavi svojoj stojim do grla,
nemogu da disem,
ceznem,
patim,
volim,
i jedva glas mogu da pustim,
osjecam unutar sebe raspadam se...
a neznam,nisu me ucili
kako prestati voljeti...
ja to neznam...
i ne zelim nikada saznati...
ostajem...
priznajem...
umirem...
ali...
volim te...
Nema komentara:
Objavi komentar