Lanac bola...

Svratih jucer do prodavca starog

pa upitah

da nema jos koju starinu

bas onako nalik njemu iz nekog njegovog vijeka...

Rece da,

pribavio sam ti nestosto cuvam jos od zadnjeg tvog dolaska,

ovdje je ispod pulta

i nije za nikoga osim tebe,

zove se lanac bola...

Nanizan je poput djerdana,

poput brojanice bez kriza,

i nemoj da te cudi sto nema tog privjeska,

jer taj kriz ... to si ti,

razapet si na njemu sam u sebi...

Ahh,starce...

zasto me tako oholo vrijedjas,

kao sin bez oca ja pokucah na tvoja vrata,

zazeljeh da te zovem i oce,

a ti mi darujes nesto sto niko nemoze da nosi,

pa zar i ti da me kaznis...

Ne sinko varas se,

poklanjam ti nesto sto nemoze svako da nosi,

i stavljam ti to oko vrata da osjetis

kako svaka kuglica boli,

ali zapamti sinko moj dragi,

nit koja te bobke drzi je ljubav,

ta nit kroz svaku bol je prosla

i na kraju se zakopcala...

spojila...

ljubav je napravila ovaj lanac bola,

i kada se ona jednom zakopca oko vrata

nikada vise ne spada...

tek tada ce mili moje djecace

i osmijeh iskrene srce na tvoje lice da dodje...

Uzmi ga,

besplatan je za tebe,

ali ponesi i ovaj drugi,

jer znaj kako tebe ljubav boli

jos vise boli onu koja te voli,

uzmi ponesi i njoj

i samo jedno reci joj,

neka zakopca ovaj lanac ljubavnih bisera

oko tvoga vrata...