ponedjeljak, 15. ožujka 2010.

Usamljena ruza...







Ne,ne kazuj nikome nista
Ti moja suzo gorka,
i ti ruko drhtava
koja svijecu palis u tisini
stani...ne drhti...
smiri se moje sanjivo oko
umiri se ceznjo...
ne recite nikome
kako me plase proljetni vjetrovi...

Oni me uvijek pozovu
i ja moram poci,
svome snu,
svojoj ljubavi,
onoj svjetlosti gore
sto vrt moj obasjava
gdje mi moja ruza spava...

I svaki put kad joj dodjem
pozelim je zagrliti i nikada ne pustiti
ali trnjem moje gole ruke ranjava,
usne moje zedne njenih mirisnih latica
ona listovima poreze,
i u tisini povucem se
na koljena pored nje kleknem
te suzama krupnim zalijem ...
da mi raste,
da ne uvene,
a ja cu cekati pored nje
da trnje skloni od mene
pa makar mi to bilo poslednje
jer toliko volim je...

1 komentar:

  1. Uzalud, mili, trnje skidaš
    s tih ruža što mi ih poklanjaš.

    Nema ljubavi bez bola.

    K'o slavuj iz priče,
    ruže ću na grudi priviti.

    Nevidljivo trnje,
    u crveno će ih obojiti.To su jedni od stihova,nisu moji al cu reci postoje ruze,razne boje,cak i crne ,plave se ne mogu ukrstiti,a Tvoje koje god da budu Andjele,uvjek ce biti tuzne jer u njima tvoji osjecaji stoje,i podi ka Snu jer tu ste samo Vas dvoje,i zagrli svoju dragu,umjesto ruze svoje,nek ima trnje nek boli jer u ljubavi prepreka ne postoji.Jako Ti je liejpa zavrsnica pjesme gdje kazes:Pa makar mi to bilo poslednje jer toliko volim je",necu vise nista reci nadam se da ce jednog dana usamljena ruza naci skoviste svoje.Bezimena :)

    OdgovoriIzbriši

Pretraga