Starac i koliba

Prosetah jutros onom starom stazom svojom

i pozeljeh u tren vidjeti sta je sa onom kolibom mojom,

dali je prodavac stari vec nekome nju prodao

mada je obecao "sine samo bih je tebi dao"...

Zaboravih svakodnevne stvari koje stoje

zazeljeh vidjeti one moje poljane u idili tisine,

sendvic,vino,lagana muzika i spreman sam poci

zelim do tog bistrog planinskog potoka doci...

Osjetio nisam da sati su prosli vozeci drumom

uz prozore otvorene plovio sam tom sumom

cvrkut ptica zaljubljenih u borovima trazio

i sam u sebi onako tesko uzdisao...

Nesto u meni je drhtalo sa suzom se borilo

pogled u mjesto pored mene ono je prazno zjapilo,

ipak usamljen sam da ovaj svijet sa nekim podijelim

svatih ko bi njega i zelio sa mnom dijeliti...

Ali misao prekide prizor kao iz bajke

daaa,jezerce malo u planini zaboravljeno

okupano suncem i kao suza bistro,

livade i beskrajno planinsko prostranstvo

i jedna jedina koliba mala

tako mi draga dok oko nje u nedogled samo tisina...

Koliko ponesen svom ljepotom koju oci gledaju

tako u cas i suze na licu pocese da sijaju,

iz dimnjaka kamenog dim je isao

vatru u njoj vec je netko meni stran upalio...

Vec sam svaku nadu u sebi ugasio

pomirio se sa sudbinom zlom tu kolibu netko je kupio

i porazen sa snom koji je izgubljen

spreman da se natrag okrenem,

pozeljeh samo da vidim dali je sretan taj sto u njoj

zivi...

Korakom teskim dodjoh do vrata drvenih

kako samo divno izgleda osjecaj kao da je moja,

kao da zeli da blista u punom njenom sjaju

dok cuje moje korake kako prema njoj koracaju...

Ali na njoj nebi starog natpisa

da se prodaje sva ta bajna idila,

ruka pokuca i srce u meni zadrhta

a u cas otvorise se ta vrata

i na njima poznato lice onog moga starca...

Rijec u grlu mi je stala a suza me izdala,

pomislih pa zar jos nije prodana

zasto na njoj nema onog starog natpisa,

zasto je starac i sada cuva,

na sve to dobih samo smijesak tog covjeka

i njegove rijeci,

"sine kada si otisao iz ove kolibe male

odmah je moje srce od prodaje odustalo,

i mnogo njih je poslije tebe dolazilo

zeljelo kupiti ovo sto je od nje ostalo,

i placali vise nego sto se trazilo,

ali je nikome nisam dao,

cekao sam i cekla je ova koliba moja

povratak tvoj jer te mnogo zavoljela,

ti ces je samo znati cuvati

njen kamin onim punim zarem naloziti,

samo ti sine znas ovu kolibu voljeti,

zato moje srce nikada nikome je nece prodati

zelim je tebi na dar pokloniti,

da mozes svoju ljubav sa nekim u njoj podijeliti"...