ponedjeljak, 4. siječnja 2010.

Jedina...






Negdje u dubini duse moje
postoji mjesto gdje nikada
nesmijem da idem,
bojim se i pomisli
da tamo zavirim,
jer tu spavas ti...

U mojim ocima
evo dugu nosim vec godinama,
i kad pitaju
koja je to boja u njima,
stidljivo prozborim
garderoba ih cini takvima,
a neznaju tajnu koju cuvaju
prepune su tvoga lika...

Jedina,
usamljen sam stoljecima,
lako je slagati drugima
ali nemogu lagati svojim grudima
kada se stegnu na pomisao
tvoga imena...
jedina...moja jedina...
kako da te svatim
kako da te nevolim
kad zbog tebe ovo srce malo postoji...

Prosla je godina
a ja ti novu doceka u izgubljenim planinama
usamljen sa casom vina,
pored buktinje iz kamina,
vani snijeg i mecava
a u meni bila zelja neka luda
mozda se pojavis tu na mojim vratima,
uz osmijeh i sa toplim rukama
kazes Sretna ti nova
ljubavi...
jedina...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga