Koliko samo ceznem
za uspavanim dolinama
netaknutim listovima
stoljetnih stabala,
ne gazenom travom
ljudskom prokletom nogom,
jutarnjom sumaglicom
koja mili kroz
predivne krosnje borova...
Koliko samo ceznem
za kolibom smiraja
moje duse,
rosom nevinom i blistavom,
suzom sretnom,
koliko samo ceznem
to moje srce zna...
Koliko samo jos treba
pjescanih dina da predjem,
jos koliko oziljaka da dobijem,
krvavim rukama da se umijem
koliko jos
koliko
samo da volim
a da ljubavi nemam
koliko jos da umirem
a da budan jutro docekam...
Koliko jos stoljeca da te dozivam
psencina polja koracima
da gazim usamljen
dok dlanovima diram klasje,
koliko starosti trebam ostariti
u kolibi maloj
cekajuci tvoje stope u snjegu,
koliko mila moja
jos pletenica indijanskih
da spletem
koliko jos treba da budem sam
ljubavi moja
da bih docekao
kroz suze rijeci te
"Andjele volim te"...
Nocas sama noc i tama bljeskavi odsjaj jezera mreza mi bi zagrljaj tvoj pokrivac mekani zvijezdani sloj opijena mirisom cvijeca slaveci jutra ljubavnih proljeca zacarana lebdim ti na rukama pogledima tvojima ljubljena a jutro boze koje to jutro bi polusnena u rukama tvojim rastopih se nestadoh u zjenici tvoga oka ukradoh na momenat misli tvoje uzeh ti srce i dusu u ruke svoje tek za malo samo da osjetis samo za trenutak koliko sam dusa duse tvoje..
OdgovoriIzbrišiNedostajes...Volim Te ljubavi!!
T
Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reći...
OdgovoriIzbrišičeznem za poljupcem za nečim večim sem ovih rijeci....
čeznem da ti kažem... neka moja razmisljanja.
Ma ejjj,..Andjele....moram ovo reći....neće da sute rijeci...žudim za tobom ja. Samo ti si čežnja srca moga, tebe slavim ja.