utorak, 26. svibnja 2009.

Dobra vecer moja noci

Dobra vecer moja noci,
moja tamnico...
moj ocaju...

gdje me veceras vodis,
koje kaljave ulice da hodim
zar ne prepoznajes ovaj korak
tezi od neba...

Naviknuta si na sve skitnice svijeta
a nikada nisi svatila Andjela
sta trazi pod okriljem tvojim
cime da ugostis tu dobrotu
kakav dar mu dati medju prljavim nakazama...

Dokucila nisi taj san u ocima,
to lice tako cedno
koje skriva duga kosa kao da se stidi,
ruke tople,
zeljne grliti...
inje na usnama pohvatano od cekanja
stoljetno zaspale ljubavi...
ne spoznala nisi...

Svatanje cutnje za tebe je mudrost
ali pred njegovim zidovima si nemocna,
porazeno se osjecas u tmini njegovih misli
toliko te vuce k sebi 
taj njegov predivan osmijeh
zar ces pokleknuti i ti moja noci...
zar ces ga zavoljeti...

Ne...
ne...
moja noci nesmijes ga voljeti
porusit ce sve tvoje domove za izgubljene
nemirne vjetrove ce donijeti
ne moja noci...
molim te...
preklinjem te...
ne voli ovog Andjela...
izgubljen je i samo ceka zaspalu ljubav,
njeno budjenje...
poput proljetnog cvijeta...
kao leptir kada se radja...
bas kao sunce koje ce donijeti 
i sa njim unistiti tvoju tajnu
tvoju vjecnu nedorecenost
tvoju noc........



Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga