Probudi me...

Probudi me,
vjekovima sam uspavan
cekajuci ljubav kao svetinju,
osjecati,
a ne osjecati,
biti ziva a ne zivjeti,
molim te,
zelim se probuditi.

Budim se sa andjelom u snovima
jutrom od mene bjezi
ta bol ne jenjava,
srce vec naviklo 
biti zivo a ne zivjeti
srecu nisam upoznao
niti tugu

Ljubav je moja grijeh,
Ona je moj grijeh,
i neka gorim kao niti jedno musko
jer to je moj grijeh
Voljeti,a nemati...

Andjel samoce...

Plovim nepoznatim morima
zarobljen u plavom,
svaki pokusaj bijega 
zalud pred dusom tom...

I trajem hodajuci sivilom
dok srce zarobljeno vapi,
zudnjom preplavljeno
ljubavi zedno,
dok svaki zaveslaj me 
odnosi duboko moru tom
plavom...

Svako je kapetan svoje duse
ja vec odavno
nisam gospodar svoje,
ona luta kao nicija,
tamnicom okovana
plavog mora i neba,
stopili se je u jedno da me zauvijek drze
kao andjela samoce...