Budi daleko...


Ti budi daleko skrivena u sebi
dok inje starosti 
polako se spusta u tvoju kosu,
ipak,
ostani ista zelim to dijete u Tebi,
koje se budi samo zimi 
kada snjegovi veju...

Ti budi daleko,
u moj zivot vec ce doci neko,
ko ce znati voljeti moju tisinu
i kada pricam...

Budi nekom svijet njegov,
nikada svoj,
voli po navici,
i nedaj da setas po litici
ispod koje sam trpeci samog sebe 
ogrnut samocom dao sestrom...

Probudi me...

Probudi me,
vjekovima sam uspavan
cekajuci ljubav kao svetinju,
osjecati,
a ne osjecati,
biti ziva a ne zivjeti,
molim te,
zelim se probuditi.

Budim se sa andjelom u snovima
jutrom od mene bjezi
ta bol ne jenjava,
srce vec naviklo 
biti zivo a ne zivjeti
srecu nisam upoznao
niti tugu

Ljubav je moja grijeh,
Ona je moj grijeh,
i neka gorim kao niti jedno musko
jer to je moj grijeh
Voljeti,a nemati...

Andjel samoce...

Plovim nepoznatim morima
zarobljen u plavom,
svaki pokusaj bijega 
zalud pred dusom tom...

I trajem hodajuci sivilom
dok srce zarobljeno vapi,
zudnjom preplavljeno
ljubavi zedno,
dok svaki zaveslaj me 
odnosi duboko moru tom
plavom...

Svako je kapetan svoje duse
ja vec odavno
nisam gospodar svoje,
ona luta kao nicija,
tamnicom okovana
plavog mora i neba,
stopili se je u jedno da me zauvijek drze
kao andjela samoce...

Place mi se,
plakao sam jucer,
plakat cu i sutra znam,
kada nemam koga voljeti,
kada sam toliko usamljen.

Samo vukovi 
dok snijeg leluja
oni ssu moji druzi
znaju sta je utjeha.

I volio sam te juce,
volim te i danas,
voljet cu te zauvijek.

Od tvojih ociju nikada 
pobjegao nisam,
a sutio sam vjecnost svima
koliko u meni te Ima.

Sutim i danas 
plakat cu sutra.