Ljubio sam te u snu

i na javi ljubih te

i znamo oboje nisi bila tu

a ipak od poljubaca crvene se usne...

I necu ti pricati o ljubavi

ne bih da budes tuzna sada

dok mi srce i dusa gori

ti ne moras znati sta u meni vlada...

Nade za nas nikada nije bilo

a ja sam poklanjao srce,

volio te nevino i cisto

sada neka te drugi vole...

Nisi znala...

Sve sto krene kao ljubav ima kraj
i nista nece vratiti izgubljeni sjaj,
neke travke koje tek nicu
raduju se suncu 
a ne slute koliko 
tuge ih ceka,
jer one bi da zive 
i budu posebne
zbog ljubavi niknule...

I treba zaboraviti
sva nadanja u praskozorje
ne zbog onih koji su se voljeli
nego zbog nas
koji smo mislili 
da se volimo,
koji smo plakali 
a mislili da placemo
koji smo bili budni
a mislili kako spavamo,
trebaju nas zaboraviti
nebo i ptice,
noc i zvijezde,
planina i tisina,
snijeg i pahulja bijela,
jer smo krivi
sto se nismo znali voljeti...

U bijegu te odvajam od sebe
da bih se vratila
na znanu livadu,
i tada ces pruziti ruke
ali ce biti prekratke da me zagrle,
jer oci cu zaboraviti tvoje
zivot neizrecene tajne odbaciti
a ti ces ljubiti kao i ja tek po navici,
dok tijelo ce patiti...

Nemoj biti poput mene
poslednjeg romantika koji vjeruje u ljubav
zagrizi zivot i pobijedi ga,
zakoraci golom nogom naprijed
neka muski rod slini,
digni glavu i sve ih skini,
ti to mozes ti to znas,
tada ce nestati sjaja u ocima
sna u srcu
nestat ce rijec ljubav
nestat ce mladost 
u kojoj smo trebali se voljeti,
ali nisi znala...

Mi...

Stisnut cu zube
oprati suze da ljudi ne vide,
kako bolom disem
tugom zivim...
znam sutra ce biti bolje
sutra ces nestati
ja vise necu imati za kim plakati,
necu imati vise koga voljeti,
sutra cu te zaboraviti,
ali danas jos nije zavrsilo
reci mi kako da dodjem do sutra,
reci sta da radim kad' mi se place...

Jos danas te zovem
za sve proslosti koje nisu nase,
i one buducnosti iz sna rodjene,
zovem te snijegom koji nam stope gazile nisu,
zovem a zalud te dozivam,
ti oplakala si nas
i odlucila ostaviti nas...

Danas ljubavi placem za tobom
i sutra cu 
ti to ne moras znati...

Ima neko ko te voli...

Nisam ti nikada dolazio kako bih te zaveo

a ti bi pokvarila nam srecu

da kasnije tumaramo bespucima

trazeci ono sto smo voljeli

pa izgubili...

Mnogo stvari u zivotu desi se samo od sebe

a ti nisi svjesna kako nam se ljubav desila

na nju nisi navikla

i sada se bojis biti voljena

jer zivot te nije mazio

bi on prepun suza...

Rukama te molim

prestani plakati i pocni voljeti

znam da ti to mozes,

znam da u tebi jos ima volje i zivota

znam da nisi zaboravila osmijeh,

znam da si zena

prepuna njeznih jutara koje nemas kome dati...

Sta znace rijeci pisane krivom rukom

sta je srce tvoje ako moze voljeti

a nema koga,

sta su ruke do kosti u zuljevima

ako nemaju za koga ginuti,

sta je zdjela prepuna zlatnih jabuka

kada smo osmijeha gladni,

sta si ti kao zena

ako si samo u snovima sretna,

pruzi ruku ljubavi i izadji iz svoje mracne tamnice

ima neko ko te voli...

Znam pogrijesio sam 
sto promuklim glasom
od neba sam trazio nekoga kao tebe
i pogrijesih sto mislih da ne postojis
a ti ziva si
kao osoba,
kao zena,
kao ljubav,
kao vjecnost,
sa tobom bi mogao trajati vjekovima...

Voljeti...

Koliko jos dugo treba da budem tvoj 

a ti uzimat nisi navikla,

koliko jos dugo da te volim

a ti voljena nisi bila,

koliko jos dugo prste ti zelim u kosi

a ti drhtajem kosu nisi milovala...

I  zasto sada trazis ljubav u prstima

kada u more osjecaja tvoja dusa zeli da zaroni,

ne ti nisi stvorena da budes voljena kao predmet

ti si stvorena da budes voljena kao zena,

da budes voljena vjecnost....

Pronadji me negdje u sebi....

spavam u izgubljenom uzdahu

koji bi da ozivis,

a ja cekam...tebe... da volim...

Koliko trebamo ljubav....

Tesko je traziti izgubljeni osmjeh

u nadolazecoj oluji,

tesko je voljeti 

zalutalu brezu u nemilosrdnoj sumi

koja raste sa svima

a ipak sama,

tesko je razumjeti pupoljak

koji zudi postati ruza i poletjeti,

u zarobljenom cupu 

ona nikada nije zeljela biti...

Tesko je razumjeti rijec ljubav

ona ne zeli biti tu gdje mislis da nju stavis,

ona jednostavno dodje i traje,

bas toliko koliko mislimo da nekoga trebamo...

Veceras...

Bio sam usamljen veceras

a mozda sam takav vec godinama,

odvec se ne sjecam kada sam bio neciji

kada sam bio tvoj...

Veceras sam gledao kako more tisinom mirise,

gledao kako zagrljeni mjesecu se dive

dok pliva povrsinom plavog beskraja,

pomislim takvi smo mogli biti mi,

da li vrijedi plakati kada niko ne vidi

da li vrijedi svima reci kako boli...

I zelim ti doci barkom u suton

i zelim te voljeti do jutra,

a ti to ne cujes...