Sireno moja...

Ti, 

zarobljena sirena

u mrezi tudjeg ribara,

koja sred ugusenog jecaja

priziva tisinu,

oblaci plast crnila 

da sacuva neobjasnjenu istinu...

Ti, 

mogla si voljeti nekada

usudila se prkositi moru i buri,

a sada srce ti rezu

hrapave ruke tudjeg ribara,

i ne postojis...

ne, 

nisi nikada postojala,

za ribara tog samo si plijen

zarobljen njegovim mrezama...

Ti, 

koja samo snu smijes  reci

koji zov divljine te mami,

i cutis zivec zivot koji ne zivis,

sama u sebi places...

krijes,

suze krijes sireno moja...

Ti, 

koju imam

kao sapat tisine...