srijeda, 20. siječnja 2010.

Snijeg se topi...

I ovaj snijeg ce otopiti
moja draga...
sta cemo tada biti mi,
ja i ti...
mi koji smo zarobljeni u tisini...

Stope ce ostati istopljene
daleko od tvog praga,
moja draga...
fijuk vjetra i pahulja bijela
toplota od kamina,
cekat ce dolazak novog Bozica
i tako godinama...
sami sa suzama...
moja draga...

Zaledjeni u beharu,
studen u srcu na suncu,
nova kisa s jeseni dolazi
a mi...
ja i ti...
ceznemo samo da snijeg se ne otopi...
u kolibi zameteni...
sami sebi dovoljni...

I neka zive svi godisnja doba tri
ali meni i tebi
nek ostave praporce kocije
i snjegove bijele,
mi cemo prespavati
jedno drugom na grudima
i cekati pahulje snijega
na njima se vjecno voljeti...

1 komentar:

Pretraga