Neka me svi zaborave,
i neka kazu neke svoje snove je imao
taj neki ludi pjesnik,
boem...
i ko zna sta je on bio,
vjecno za nekim svojim oblakom plovio,
neka svi zaborave sta sam trazio,
ali samo ne zaboravi TI...
zbog tebe su nastale sve ove rijeci...
Neka travke rosne zaborave kisu
cijela planeta se pretvori u susu,
neka brat zaboravi brata,
otac svoju kcerku,
sin svoju majku,
neka svi zaborave rodnu grudu,
neka zaborave drevna carstva,
neka se ne sjete kako je ljubav vjecna,
neka zaborave svi...ali nemoj TI...
pokazat cemo im moja voljena
kako izgleda kada se voli do groba...
Nema komentara:
Objavi komentar