Dali jos places...

Zivot ispisuje nove stranice,

svakim danom jos po jedan

poraz se nize

na brojanici beskraja,

i cutimo oboje

bojimo se reci bilo kome

kako bole ove zivotne pruge...

Ja i ti zarobljeni

u kutu gdje snovi vladaju,

jedino oni kao utjeha ostaju,

da ce doci neko ko moze razumjeti

nas svijet,

onako prosto i iskreno samo zbog nas

voljeti...

A nekada do jutra samo sam tebi pricao

ono sto nikome nisam otkrio,

i ti si me uvijek pratila

jedino ti me svatila,

samo ti umjela da umiris ovog

djecaka od covjeka...

I nekada samo meni si pricala

ono sto nikom nisi otkrila

u tami svoga potkrovlja tiho plakala...

dali jos uvijek places za mnom

moja voljena...

Evo i sada kad zivot me lomi

ja pokusam osmijeh

odglumiti svakome,

ruke ne zele da grle

usne da ljube...

ostajem u kutu svome

da pripadam nekome

ko jutrom me budio,

sa rijecima ustani voljeno moje

ustani moj Andjele...