Crno vino...

Daj mi da pijem nocas sestro

nepitaj za suze moje

zar su bitne i tebi

i drugima,

naspi mi samo crno vino

nek bude crno kao ova tmina moja...

Nemogu ti sestro veceras biti brat

dusa mi luta po snovima

krv moja vrela se zgrusala

a srce jedva da cujem

odisem ti sestro nekim daljinama

igubljenog pogleda

usamljen sam u nepreglednim poljima...

Nemam izlaza,

kroz to vino mozda ga nadjem

mozda mi ocima otvori neki put

mozda svatim sto svatiti ne zelim

mozda ti se sestro moja vise i ne vratim

ali neplaci

brat tvoj uvijek odlazi sam

i u tisini...

Volim je sekice,

volim je srcem cijelim

a ona nezna kako sa dusom se dijelim,

i bolje da bude tako

bolje da nezna kako je biti voljena

bolje da ne dohvati dugu sa neba,

bolje da nadje nekoga obicnog smrtnika

bolje da ima covjeka koji slici svima

mozda je bolje da se sjeca

kako je mogla biti sretna...

Ne placi seko moja

neplaci jer suza tvoja me boli

ona je iskrena

puna bola,

nemoj da se cakli na tvome licu nocas

znam da vec slutis kako bratu

zadnje case sipas

cutis i ne kazes

a vec znas

da cu sa jutrom otici u maglu...

Moram sekice moja

moram,

ostavljam ti ovu casu praznu,

i nju,

ako nekada navrati

reci joj

brat te moj volio i ginuo

za tebe,

sada svoj trag je zametnuo

nestao,

iscezao,

samo je zadnje ovo tebi napisao

ako ga volis

znat ces gdje da ga trazis...