Obecala si...

Obecala si da ces me cekati

tamo gdje proljece pupa,

tamo gdje nema nikoga,

tamo gdje stanuje ljubav nasa,

zasto te nema...jedina moja...

Obecala si da ces me cekati,

i pogledaj sada sam tu

zeljan put planina letjeti,

zeljan okean preci,

zeljan ljubiti,

zasto te nema...

jedina moja...

Ljubavi...

probudi se...

povedi me sa sobom

jer ja ti vec dugo

brsljan oko srca stezem

i boli me,

boli da mi se umire...

Ljubavi...

obecala si...

sada moji najljepsi dani

umiru sa tobom,

mozda u nekom drugom zivotu

budemo sretni ja i ti...

Ljubavi...

obecala si...

srecu...

sada od svih nevjesta

biram tugu...

najvecu...

a obecala si

da ces me povesti

tamo gdje se zivi od ljubavi...

Slavuj bez pjesme...

Ja drugu ljubav nemam

i voljeti do pola

oprosti...

to ne znam...

Sred svoje samoce,

potrazih snenim pogledom

zvijezdu jedinu

koja se krisom

kupa u moru,

da...

potrazih tebe

u tom precrtanom nebu,

jer voljeti do pola

ne...

ne znam...

Voljeh te...

potrazih te...

i kome sada reci

da dusa tminom zjapi...

Ostaje da cutimo

ja o tebi,

ti o meni...

Da cutimo kao slavuji

kojima su pjesmu zarobili...

Moja Draga...

Ljubis li veceras nekoga?

Ima li isti okus usana

kao sto su moje...

draga...

Dali spavas uz bilo koga

dok sanjas 

ljubav zivota svoga...

Letis li nebom

kojim niko letio nije sa tobom,

i sanjas mene

ali ja nisam taj uz tebe...

moja draga...

Places li Draga?

Places li ponekada,

sto jorgovan

koji se donosi

nema miris moje ljubavi...

Ehh,

moja draga...

Ljubav ima bezbroj pitanja,

a samo jedna je istina

nekog skrivas u ocima,

nekog ljubis u snovima,

dali sam to ja...

moja Draga...

Veceras samo veceras...

Veceras nisam vidio tvoje oci

sa tisinom na usnama

i pogledom nadanja,

zatvaram polje snova

polako u postelju od trnja

valja poci...

Veceras te nisam ljubio,

stisnuh srce da ne zaplace,

grudi postase male

za jauk koji se ote...

toliko mi sve tvoje nedostaje,

toliko sam te veceras pozelio...

Veceras te necu sanjati,

sta vrijedi san u kojem te nema,

ostajem budan do jutra

trazeci te kroz prozor medju zvijedama,

za miran san...

znas li...

trebas mi Ti...

Veceras zelim da cutim,

jos jednom sonatom ljubavi te okitim,

i umrem...

tiho bez sna...

za Tobom...

Ljubav ima ime...

Ljubav...

skrivena u tebi vjekovima

cekajuci da bude voljena...

Ljubav...

dise tvojim dahom

kao zelja otme iz grudi uzdahom...

Ljubav...

stanuje u tvojim ocima

i places tiho nocu suzama...

Ljubav...

to je bilo necije ime

sada 

Ljubav...

Tvojim imenom se zove...

Oprosti nisam znala...

Pojedini su trazili pjesmu za pjevanje...eto ako sam ispunio zelju biti cu sretan,ako ne oprostite...

Evo jos jedan osmijeh prodat cu

jos jednu srecu odlumit cu,

ali pece me

u grudima boli me

sve sto je nekada

bilo moje i tvoje...

I krisom upitam

sve one koje neznam

sta mi radis ti

dali si srecan 

dali te neko voli...

Znaj da zbog tebe

ova ledena postelja boli me,

samo zbog tebe

kukavice kradu gnijezdo moje,

a bio si sve

ja nemam vise kome reci

volim te milo moje...

Jer grijesila sam

oprosti nisam znala

kako je voljeti

kada nisam voljela...

Cutao sam...

Nisam ti nikada rekao volim te,

a trebao sam...

i nisam ti rekao bez tebe nisam nista,

a zelio sam...

I ne rekoh ti bojim se

tisinom svojom da zagrlis me,

cutao sam...

i ne rekoh ti kako drhtim,

u snovima sa tobom letim,

ne...

nista rekao nisam...

Ali sada

dici cu glas do neba,

i kazem ti

bez tebe sam nista,

bez tebe se bojim zivjeti,

bez tebe drhtim

dok u snovima te drzim,

i...

zagrli me...

jer milo moje...

volim te...

Rekli su...

Rekli su mi

da si plakala sinoc,

sal od svile bio ti u ruci

dok usamljena odlazis u noc...

Rekose da su pitali

zasto imas takve oci,

a ti si cutala...

Rekose da si drhtala...

A ti neznas

koliko dugo mi mirises,

i zaboravljas,

kako boli

dok drugi te voli...

I rekose da si samo moja

i da sam tvoj grijeh

do kraja zivota...

a neznaju

kako je ispijati casu

ljubavi...

koja mirise na tugu...

Rekose da volis me...

a neznaju

koliko skrivam  

da volim te...

To sam ja...bez Tebe...

Duh koji iscezne

istopljen prvom zrakom sunca,

od tisine satkan,

lancima vezan suprugom samocom,

to sam ja...bez tebe...

Turoban huk oluje

koji cuci skriven u dusi,

dubok pogled izgubljenog oka

budno sanja svoj spokoj,

da to sam ja...bez tebe...

Oronulo stablo

koje ceka vojsku crva,

otpao list u blatu

koji svaka stopa gazi,

to sam ja...bez tebe...

to sam ja...bez svoga sunca...

Precuti...

Nemoj sada nista reci

dali sam prvi ili stoti,

precuti...

sve precuti...

Zelim te uz sebe

i to dobro je,

srcu tako toplo je...

Cuti...

ako treba da odes,

cuti...

ako se bojis da ostanes,

cuti...

dobro je...

samo poljubi me...

U oku ti vidim sjaj

negdje u srcu spava beskraj

i tako bilo bi lijepo...da cutis,

cija si...

ko si...

cuti...

zelim da znam,

ali nemoj da pokvarim san...

precuti...

Jutrom kada odes

pokrij me,

poljubi me,

ostavi ruzu bijelu na stolu,

kavicu ne ispijenu,

i idi...

ali vrati se...

ja cu jos da sanjam

i polubudan...

te cekam...