četvrtak, 28. listopada 2010.

Nisi se trebala roditi...



Volim tvoju kosu
kojoj povjetarac blag
sapuce ljubavnu sonatu...

Volim tvoj osmijeh
u kojem nevino jutro se radja
spremno predati danu,
spremno pociniti ljubavni grijeh...

Volim tvoje oci
u kojima spava
sva njeznost ovog svijeta,
volim ih zato sto citaju
gdje sniva dusa moja...

Volim tebe...cijelu,
i nisi se trebala roditi
tada ne bih znao sto znaci voljeti,
nisi trebala poniknuti
jer tada ne bih znao koga zelim ubrati,
ovako...
kada si vec rodjena,
kada vec postojis,
ja bi' da budes moja voljena
odavde do kraja zivota...

Broj komentara: 5:

  1. Nekada i ja za sebe ovo pomislim...
    Nisam se trebala roditi...ali...
    Da se nisam rodila , ne bih znala za Andjela i njegove pjesme.. koje doticu ravno u dusu i srce onih sto ih citaju.. :)

    Pozz !

    OdgovoriIzbriši
  2. Svi se rodimo zbog necega,a ja bih da sam rodjen za ljubav...hvala na ljepom komentaru...

    OdgovoriIzbriši
  3. Ah, Andjele, ova anonimna je lijeo sve rekla. I kada bi se ponovo rodila, uvijek bi se odlucila za ovakvu ljubav koju sam u svome zivotu vec:) dozivjela. Za nju vrijedi zivjeti kao i sretan umrijeti, jer sam je dozivjela... Lijepu, cistu, jednostavnu i bezuvjetnu. Ne znam sto bih jos u zivotu trebala pozeljeti, osim moje velike i prave, jedine ljubavi... ah ljubavi, za tebe zivim, za tebe ginem...To je dar od Boga.

    OdgovoriIzbriši
  4. Jos da te pohvalim za ovu pjesmu...Koliko jednostavnosti i ljepote ima u njoj...koliko duboke i istinske, ciste ljubavi...Andjele ti si sretan, vjeruj mi. Ti i nisi svjestan koliko usrecujes druge...Andjele...

    OdgovoriIzbriši
  5. Jos jednom hvala,ovakvi komentari uvijek su dobrodosli...Drago mi je ako usrecim druge sa stihovima i ako osjecaju barem dio onoga kako ih pisem...jos jednom hvala...

    OdgovoriIzbriši

Pretraga