Bijeli jorgovan...

Kada budes za vjencanim stolom

neka to bude sa pahuljama,

pozovi me ljubavi tada

da ti dodjem sa bijelim ruzama...

I ne brini srno,

svoj pogled cu skriti,

tiho u sebi

da nevidi niko

sam u svom kutu plakati

sto taj covjek

koji te zeni

nisam mogao biti...

ja...

moja ljubavi...

I kada kazu mila,

ko je covjek sa bijelim ruzama,

reci samo,

jedan Andjel koji se zalud nadao,

i nekoga volio...

Ako budem Vilo

i nekoga zenio,

zvat cu te tada,

u ruci samo

donesi miris bijelog jorgovana,

tad znat ce svi da si ti

moja jedina,

moja poslednja i prva

ljubav zivota...

Eto klecis sada

pred oltarom bijelim,

svoj pogled skrivas

pod velom,

i nemoj gledati

kako suze mi teku,

stavi svoj potpis,

i zaboravi jednu kolibu malu...

I kada podjes sa njim pod ruku

na praku ces naci buket i cedulju bijelu

na njoj slova moga sna,

podari te rijeci njemu

reci mu...

da te voli barem malo...

od onoga koliko te Andjel volio...