Udrite gromovi kleti

Rijec stoji preplasena moje ruke,

stijena bi da pukne od moje muke,

pokusavam svatiti nesvaceno,

slomiti nesalomljivo,

kriz od neba tezi ponijeti

i samog sebe razapeti...

Do brijega goletnog

bosim nogama valja mi prijeci,

ove pute hodio nikada nisam

kroz glog,trnje i dracu,

gdje ja to ustvari idem

ka srcu ili placu,

ili mozda istini

zar je istinu tako tesko reci...

OOO,udrite gromovi

ove pute klete

pogodite i ove moje oci proklete,

sto gledase san u bespucu

usnise ljubav vjecnu,

ma udrite sa zemljom me sastavite

opet cu ustati i prkosno reci

nikada ja umrijeti necu...

Pucaj i ti moja voljena

kroz srce gadjaj svojim strijelama

nedaj da se popnem do usnulog brijega,

nedaj me ljudima

razapece me ni kriva ni duzna

a onda kidati

komad po komad moga tijela

jer svako bi djelic necega

od Andjela...