Tisina...

Tisina i muk,
stari sat sekunde kuca,
svaka odzvanja poput crkvenog zvona...

Jos jedna cigareta,
gutljaj crnog vina
preko zednih usana,
i opet,
muk...
tisina...

Napraviti korak ka necemu
sta vrijedi,
kada je vec osudjen
da ide ka nicemu,
sudba,
kletva,
ili igra,
valjda se to zove zivot...
bez igdje ikoga...

Izlaz u gomilu nabacanih lica
gdje nema druga,
brata,
sestre,
majke,
oca,
nikoga...
moja ljubav ne svacena,
ruka ne milovana,
kosa ne mrsena,
ne pripadam nigdje
i nikome,
i opet cu pobjeci iz gomile
nestati tiho i necujno,
tmina noci sakrit ce
moje ruke,
kose,
moju ljubav...
sve ce netaknuto doci
u ove ledene odaje
moje tisine i muka
da bi nanovo slusale
zvona sekundi
tog starog sata...
sam si tik-tak,
sam si tik-tak,
sam ces ostati tik-tak,
ljubav ti nece doci tik-tak...
tik-tak...
tik-tak...