petak, 17. svibnja 2013.

Veceras...

Bio sam usamljen veceras
a mozda sam takav vec godinama,
odvec se ne sjecam kada sam bio neciji
kada sam bio tvoj...

Veceras sam gledao kako more tisinom mirise,
gledao kako zagrljeni mjesecu se dive
dok pliva povrsinom plavog beskraja,
pomislim takvi smo mogli biti mi,
da li vrijedi plakati kada niko ne vidi
da li vrijedi svima reci kako boli...

I zelim ti doci barkom u suton
i zelim te voljeti do jutra,
a ti to ne cujes...

2 komentara:

  1. Hoće li nas opet vidjeti zvijezde na nebu zagrljene u ljubavi u osvit zore? Još jednom ljubavi, ali neka to bude zauvijek? Da ti mogu pokazati kolika je moja ljubav i ono što osjećam prema tebi? Da ne ostane skriveno i pokopano dok ne umrem. Daj dođi i svojim žarom oživljava ovu ljubav, ovu iskru sjećanja. Bacimo prošlost? Neka ostane to što je prošlost. Oprosti mi što te volim.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ako sudbina zeli da se sretnete... nacicete se iako ste udaljeni hiljadama milja jedno od drugog.
    A ako ne zeli...ostacete stranci i dok gledate jedno u drugo...

    OdgovoriIzbriši

Pretraga