Nema vise drage moje
otisla je kao jutarnja rosa
koja umi divan poljski cvijet
i isceznu sa prvom zrakom sunca...
Moje drage vise nema
pusta osta koliba stara,
i njen kamin prepun pepela
koji je vatrom gorio nekada do neba...
Vise drage nema moje
a znao sam biti samo njen,
predadoh joj dusu kao list vjetru,
kao suza obrazu,
kao oblak nebu...
Moja draga znala je biti moja
a sada je nema vise,
dok usamljena u tisini suze brise
upitah sebe samo jedno
da li se sjeca kada smo zeljeli plakati zajedno...
Nema vise drage moje
koga voljeti poslije nje,
sa kim sanjati ljubavne sne,
kada moje sunce...otislo je...
- Reci kako me voliš.
OdgovoriIzbriši- I reći ću ti,
- Pa?
- Volim te pod Suncem.I kada svijeća sja.
Volim kad nosiš bere, volim pod šeširom.
Kada oluja dune na drumu, i za klavirom.
Kraj zove, breze, klena i kraj svih drveta.
I kad spavaš. I kada radiš sva zanjeta.
I kad razbijaš jaja i kada jaja mutiš -
čak i kad ispustiš kašiku, pa se ljutiš.
U automobilu.U taksiju. Bez izuzetka.
Od kraja ulice. I od njenog početka.
I kada češljem dijeliš kose svoje svilu.
Kad ti opasnost preti. I na ringišpilu.
U moru.U planini.U kaljačama.I bosu.
Danas.Juče.I sutra.I danju i noću.
I u proljeće,kad ljubičica procvjeta.
- A ljeti kako me voliš ?
- Ko sadržinu ljeta.
- A u jesen,kad kiša curi niz crne grane ?
- Volim čak i onda kad gubiš kišobrane.
- A kada zima srebrom ospe prozorska
okna?
- Po zimi ja te volim poput veselog ognja.
Kraj samog tvoga srca.I svud oko njega.
A za prozorom snjeg.I vrane usred snjega.
Konstantin Ildefons Galčinski
upravo tako:)
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbriši