Znas li...nedostajes mi...

Slusaj me srcem

dok ti pjevam prstima

vec recenu tajnu moje duse...

nedostajes mi,

kao suza kojom bi isplakao bol,

kao jutro u kojem bi se kraj tebe budio...

Ove moje noci spavanja

zamijenio bih bdijenjem uz Tebe,

dok ne ostanu samo sjenke

od nas oboje...

da nedostajes mi...

malo...

da bih mogao umrijeti...

Znas,

da mi jorgovan vise ne mirise,

u srcu vlada ledena zima

a na usnama paucina se pohvatala

od ne ljubljenja...

cekanja tvojih usana...

Znas li...

Nedostajes mi...

ljubavi...

Mozda...

Mozda ce imati oci snene

ruke od zelje toplije,

mozda ce znati saputati

sutnjom osmijeha,

ali on nikada nece biti ja...

Mozda ce tijelom mirisati

poput ruze,

kose raspustiti,

uz dodir oku tvome ljubav podvaliti,

ali za njim nikada neces

tesko plakati...

kao za mnom...

Mozda ce kulu za tebe sagraditi,

zlatom tvoje tijelo kititi,

podariti put do neba

kupiti zvijezdu iznad tvog kreveta,

ali on nikada nece znati biti siromasan

i samo u jednom uzivati...

u tebi...

kao ...

ja...

Mozda ces ga ljubiti

pokusati mu objasniti...strast,

bez rijeci da tvoj drhtaj prati,

ali...opet ces tesku suzu pustiti,

jer...on nikada nece biti ...ja...

Mozda ce nekada zaplakati

a ti mu suze brisati,

ali nikada necete plakati zajedno,

kao sto placemo ja i ti...

Lane moje...

U potrazi za ljubavi

izgubih svoju sjenu,

i zalutah Ti...lane moje...

Kroz suzno oko

maglu samo vidim

i svaki drum od mene bjezi,

lane moje...

U bespucima trazih dom,

a na vratima nebeskim

trazih pijacu ljubavnih lanaca,

trazih kljuc katanca,

moga srca,

pretesko Te volim...lane moje...

Rekose nema nebeskog kljuca,

rekose Ti ga cuvas,

u Tvojoj dusi spava,

otkljucaj me...

ja bih da poletim uz Tebe,

lane moje...

Oslobodi moje uplakane oci,

otjeraj mi crne noci,

zelio bih zaspati mirnim snom

i uz tebe se probuditi sa osmjehom,

lane moje...

placem Ti...

i polako umirem za Tobom...

Izabrat cu...

Izabrat cu crni plast praznine

i ogrnuti tijelo ispucalo od zime,

sakriti oci u pomutnjeloj vodi

jedinoj koja tece od usca prema izvoru...

Izabrat cu baceni buket osusenih zelja

koji bi namjenjen zeljnim usnama,

mirisati korov okrenutog neba

gdje se stopama gazi po oblacima

a u utrobi zemlje sunce spava...

Izabrat cu neko drugo ja

bez sjene, lika i nalicja,

jer sa ovim se ne mogu boriti vise,

ljubav ga pobijedila

i ono vec dugo meni ne pripada...

Izabrat cu tamu i noc usamljenu,

korak bez koraka,

mjesto bez imena,

kolibu bez krova,

izabrat cu neko drugo srce

jer ovo moje je istetovirano

slovima ljubavi unisteno

i ko bi ga takvog...sakatog...

Izabrat cu sjenu...jer ja to jesam,

proklet od neba...tezak zemlji,

izabrat cu...

kutak samoce,

plamen svijece,

jedan jastuk pored mene...za tebe,

da te slusam...gledam i volim,

izabrao sam biti tvoj,

jer si zivot moj...

Samo ljubav nemoj sakriti...

Sakrij drhtaj travke

zaliven kapljicom suze...

Sakrij otrgnuti uzdisaj

pri pomisli na kolibe raj...

Sakrij izguzvanu postelju

zeljom sna vodjenu...

Sakrij svoje srce

rukama ugusi njegove vapaje...

Sakrij sve

samo ljubav nemoj mi sakriti...

Usnih te...

Sanjao sam ti suzu na licu

usnama je brisem,

sanjah ti kosu mirisnu

rukom je milujem...

Usnih kako tijelo ti drhti

kao breze list na vjetru,

usnio sam te moja ljubavi

bosu na zelenom proplanku...

Sanjao sam te samo jednom

prije mnogo godina,

i nikada se vise nisam probudio

iz tog sna...

moja voljena...

Sanjah zvijezdu naj sjajniju

ukradoh je sa neba

i prisvojih kao moju,

samo da bih u njoj

nacrtao sliku tvoju...

Usnih Tebe...kako me volis,

kako places dok me grlis,

usnih te...

i nemoj da me budis molim te,

samo me zasuskaj posteljom svoga tijela

i pusti da te volim

do kraja zivota...

Moja Tajno vjecna...

Gdje li se to skrivas moja tajno vjecna?

u kojem polju ljudskog korova usamljena rastes?

Znas li da te trazim coporom vukova

na obroncima tisine izgubljenih zelenih livada...

Trazim te u kapljici ne taknutog bistrog potoka

suzu moju vrelu s lica da speres,

da me umijes,

da me nasmijes...

Gdje se to skrivas moja ruzo ne procvjetala?

u kojoj zemljici korijen si pustila,

ne milovana,

ne ljubljena,

dali to rastes u inat svima,

dok u grudima tajnu places

za nekim koga uz tebe nema?

Znas li da oci ti trazim u mjesecu,

zvijezdama lice ti crtam po prozoru,

tek po neki buket kupim kod starice

i samom sebi poklonim...pozelim

da mi mirise...na tebe...

Zasto si dosao bas Ti?

Pojavio si se nezvan u zivot moj,

ne nisam te zvala,

mozda sam o nekom takvom mastala

da mi cita sa usana

ono sto se bojim reci,

da osjeti kako u meni sve drhti

dok lednim lice pravim,

i napokon da sanja moj san,

ne nisi smio doci takav...

ili ako si vec tu

daj mi priliku da te malo lazem,

da pomislim kako drzim kontrolu,

nemoj ovako,

nemoj toliko,

znati koliko sam slaba na Tebe,

moje sanjivo oko...

Pa zasto si dosao bas Ti,

jedino Ti se nisi smio pojaviti,

znas...

bila bi sretna dok bi se sa drugim igrala,

puna svoga samopouzdanja,

o sebi nisam nikome pricala,

sta zelim,

gdje mi dusa spava,

u kojem svijetu zivim,

ne nisam imala potrebu reci,

nekome koga nisam voljela...

a onda si dosao Ti...

Uz tebe zivot mi se cini san,

sve je tako jednostavno,

nasmijeseno i toliko bezbolno,

osjecam da ne trebam pricati,

jer bi te slusala vjecnost

kada govoris ono sto zelim cuti,

uz tebe sam klinka

puna svoga puberteta,

uz tebe sam zena,

ma uz tebe sam sve

i toliko se bojim

da ne izgubim Te...

Ne nisi smio doci samo Ti,

vec sam pomislila da te nikada necu pronaci,

i sta sada da uradim sa tobom,

dosao si,

postojis,

i ne smijem ti reci

koliko sve u meni boli,

koliko te srce voli,

nesmijem ti reci

jer bojim se da ces otici,

a tada bih ti oko moje sanjivo

ja mogla umrijeti...

Zasto si dosao bas Ti...

ali kada si vec tu moj snu,

ne idi...molim te ostani,

jer ja drugi san ne zelim,

i drugog covjeka ne mogu da volim...

Tebe bi slusala...cutala...ljubila,

i uz tebe...ostarila...

Placi...

Placi jedina...

zagrli me

i placi,

u tvoje suze vjerujem

ne u rijeci...

Mozes mi slagati sve sto zelis,

iskreno reci da me volis,

mozes saputati godinama,

ljubiti strasno,

tijelo pruziti,

a ja

samo jednom cu vjerovati...

tvojim suzama...

Jer,

u mojim venama krvi nema,

njima teku samo pusta slova

jedna te ista ...

ljubav,

i godinama krv ne mogu dati

niti je primiti,

tek tvoja suza na mojim ocima

obojit ce moje vene,

u boje crvene...

................

Idi...

to cu reci.

ali precutat cu rijeci

molim te nemoj ici daleko,

kazem ti...

jer navikla sam tako mnogima govoriti,

ali ti nisi kao oni,

ti mozes procitati kako mi oko drhti,

ostat cu snazna

a kada okrenes mi ledja

kao dijete cu zaplakati...

Kazem ti idi,

jer bojim se da ne porazis sve u meni,

uzimao si dio po dio moje duse

nisi bio proklet i trazio sve,

znao si sta radis

da pod kozu mi se uvlacis

prema srcu ledenom hodis,

sve si znao...

a ja mislila

jos jedna ljubav prolazna...

ti si znao jer si osjecao,

ja ostala zbunjena

nad tvojim prostim rijecima...

Govorim ti idi...

jer bol nemogu podnijeti,

za sve sam bila snazna

a na tebe toliko slaba,

kao da neko drugo ja

govori sa tvojih usana,

kao da netko drugi sanja

ono sto je u mojim ocima,

kao da jos leptir sarenih krila

leti ne izmedju mojih

nego tvojih dlanova...

Kazem idi...

molim Boga da ne odes

jer njemu mogu sve reci,

a pred tobom moram cutati,

svaki drhtaj u sebi smiriti,

tijelo obuzdati,

srce zakljucati mada vristi

bojim se da ga neces cuti

da ce me odati

koliko te samo zelim voljeti...

Rekoh ...idi...

ali molim te svati me

nisam ti rekla da ides

to se samo ja borim protiv same sebe,

obuzima me sve sto je dio tebe,

i bojim se...

ne sebe kao mene

nego srca koje place

a ne smije da kaze

koliko ludo voli te...

Kao rekoh idi...kome...

da sjetila sam se rekoh svakome

a svi oni vracali su se

bili samo dosade,

ali Ti...

nikada nisi docekao rijeci te

da kazem ne volim Te,

da kazem idi...jer Ti otisao bi,

ubio sebe,

ubio mene,

ubio oboje,

ali nikada vise nebi rekao rijeci volim te...

Zato sjedi ljubavi moja,

nemoj tu do mene,

idi preko puta da te vidim

da mi se oci naviknu na tebe,

i nemoj da ti netko pridje

jer dovoljno sam ljubomorna

da polomim sve

ako samo netko pogleda te...

samo sjedi...suti...

pusti da krisom gledam ka tebi,

pusti da kazem ocima

ono sto davno sam trebala reci...

Kada si treba doci

bojala sam se ne dolaska tvoga,

kada si me trebao poljubiti

bojala sam se da srce ce prepuknuti,

kada bi ti rekla ostani ljubavi

bojala sam se neces ostati,

jer moja ljubav ili mozda strah,

boli...

ti to znas i rekao si,

a ja nisam mogla vjerovati

da cu toliko voljeti...

I neka idu svi

nikada mi nista nisu znacili,

samo Ti...samo Ti mi ostani,

bojim se svati me

nikada nisam rekla rijeci volim te,

a tebi ih kazem,

pusti malo da se naviknem na tebe

mada znam da neces pustiti me

prvu rijec kada progovoris ja pogubit cu se...

zeljela bi reci idi,

zeljela bi sve unistiti,

zeljela bih te isplakati,

ali ne ide

kada u meni zivis samo Ti...

Nemoj ici...

sjedi tu preko puta,

nemoj pricati,

nemoj me gledati,

budi tih,

budi niciji,

jer ja cu ti prici

samo dok skupim hrabrosti...

moja ljubavi...

Moja greska...

Lagala sam sve oko sebe

da mi nije nista,

da brzo ce proci,

suzu od sviju krila

da bih je

u samoci gorku isplakala...

moja greska...

Zakljucala sam srce,

na lice stavila masku ledenu,

slagala sve...

a najvise samu sebe,

cutala i plakala,

istinu sakrila,

ubila njega,

ubila nas oboje...

moja greska...

Moru dubinu sam nasla

i isusila ga,

vrhove snjezne planine srusila,

cvjetne livade pokosila,

dan sam ugasila

u vjecnu noc pretvorila,

sve sam porusila,

samo on osta u srcu mom,

njega se dotaci bojim

jer ga ludo volim...

moja greska...

Na kolibu usamljenu lance sam stavila,

svu srecu iz nje preselila,

tugom joj okna prozora zatvorila,

svoj san vise ne sanjam

niti svijeci vise zelju ne dam...

moja greska...

Zeljela sam oblake dotaci

uz njega krila dobiti i poletjeti,

zemljicu crnu svojim rukama

ja sam vukla,

da ga privucem blize tu ispod moga neba,

da mi ljubav moja ne odluta,

ali reci nisam to znala...

moja greska...

Zeljeh proslost ubiti...

zakopati,

i nanovo se roditi,

samo za njega,

njega gledati,

njega voljeti...

pozeljeh sve to reci

ali ne rekoh...

moja greska...

Sada bih dala sve

samo da mogu mu reci rijeci te,

oprosti...

moja greska...

volim te...

Usnio bih...

Usnio bih sada,

ako smijem

i sanjao,

jednu kolibu malu,

planinu ne gazenu,

kosu ne cesljanu,

sve neka bude izgubljeno,

daleko...

i nicije,

prisvojio bih to u snu

da bude moje,

neka kratko traje,

sa prvim zrakama sunca nestane...

ali...

neka...

san se ne kupuje

za njega se ispruze ruke,

zagrle...

i vole...

U snu bih zagrlio

dno vremena,

pretvorio ga u trenutak

koji vjecno traje,

tu bih naselio sebe i srce svoje,

daleko od zemlje,

daleko od neba,

tu izmedju svega

bez igdje ikoga...

spavao bih

kao da nekoga cekam

ako naidje,

da me probudi,

da me voli,

tu izmedju svega,

tu u mojoj bijeloj tisini snijega...

tu u kolibi pored kamina,

budan gledao bih

kako me grli rukama...

Usnio bih

od sada do zauvijek,

ili

ako to nemogu

pobjegao bih

put svoje planine,

uz put ostavio bijele kamicke,

ako ko naidje

da me pronadje...

da voli me...

......

Izgleda da su mnogi sve pronasli,tako to ide sa internetom...tesko je pobjeci u jedan kutak i iz njega samo pisati...Nije posteno prema onim koji jos nisu pronasli...neka bude...YouTube andjelandjeo...

Kazu udala se draga moja...

Kazu udala se moja draga,

sretna je...

Osmijeh na licu ima

i broji zvijezde zagrljena...

Sniva slatke snove na jastuku od pelina,

kroz kose joj prolazi ruka tudja,

kamin sa vatrom do neba

gori danima i nocima,

ali zalud...

postelja ostaje ledena...

Kazu ponosna je,

koraca sigurnog koraka,

plijeni uzdahe ljepotom svojom,

ali...

rekose...

tuga joj spava u ocima...

Kazu udala se moja draga,

a i dalje sama,

zivi pored nekoga

ko nije bio zelja srca njenoga...

Kazu,

udala se draga Tvoja,

pred oltarom bi kicena i bijela,

na usnama osmijeh

a pod velom

suza niz obraz je tekla...

Kazu,

voli me,

ime moje u kuci se ne spominje,

spava dugo

ne zeli da je bude,

jer tamo

njene usne ljube Tvoje...

Udala se draga moja...

Pitaj je prijatelju

jeli sretna...

Bez naslova,bez imena...

Ne nisam ludi pjesnik,nisam niti zanesenjak,nisam niti star,nisam niti mlad,lutao sam kroz zivot,od nicega do nicega,bojao se svojih snova otkriti bilo kome gdje mi dusa spava i sta zeli...I jedino sto sam zelio bilo je...vjerovati u nekoga...postojati onakav kakv sam ja...i voljeti...to je zivot...ostalo je samo tek jedan tren...

TI...(ponovljena pjesma)

Ti moja zvijezdo sjevera,

moju dusu si digla iz pepela,

iz mraka dubine okeana

na sunce izvela...

Ti ruzo usamljena

za mnom si jedina plakala,

svoje njezne ruke sklopila

i moje ime u molitvi dozivala...

Ti si moje jeseni kisa

u proljeca cvjetna pretvorila,

leptirov razigran let

u moje oci stavila...

Ti zbog koje zivot vrijedi zivjeti,

ti zbog koje vrijedi cekati,

ti zbog koje vrijedi mrijeti,

ti ljubavi,

ti si moja bivsa,

sadasnja,

buduca,

nevjesta nevjencana,

Vila ne ljubljena,

ruza ne mirisana,

suza radosti ne isplakana,

ceznja ne dokucena,

ti,

ti si mi srce ukrala i zakljucala

negdje ga cuvas

u vrtu svojih mirisnih jorgovana,

ti ljubavi,

ti moja jedina ljubavi,

samo ti mila moja

nemoj me nikada izdati

i reci da ces me do smrti voljeti...

Stih ljubavi...

Neimar koji tisinom gradi neobjasnjivu istinu,

glog koji izraste usamljen u golom kamenu,

paucinom zarobljena dusa,

suvo srce otislo put svoga neba,

izgubljeno tijelo koje luta nocima

pitajuc oci snene gdje ode moja sjena...

Nesanica koja lebdi u otvorenim prozorima,

bosa stopala koja uz ponoc gaze travkama,

neuotoljena zelja u Tvojim grudima,

sjecanje postane plamen vatre

sa kojom smo igrali a u strahu nismo dotakli,

sa njom do dna ponora idemo,

ne zagrljeni,

ne ljubljeni,

od toga nema spasa...

Pricam ti moja caso vina

kao drugu koji ne pita nista

samo blijedo gleda i slusa,

sta to bi ljubav?

dal' maslacka paperje

koji svaki povjetarc moze da strese,

ili naj ljepsi san

koji s jutrom nestane

i ostane sve tako pusto?

Ljubav...

pamte je oni koji se grlili nisu

oni koji su voljeli sjenu nepoznatu,

oni koji su plakali uz svaku pjesmu,

oni koji su rijeku zadrzali u sebi,

cutanjem sami sebe osudili,

a srca ludo kucaju jedno drugo dozivaju

zaboraviti nemogu niti uz kosu sijedu...

Za ljubav znaju oni koji zive

a nisu zivi,

oni koje boli i uz molitvu samo tada sapnu

ko je nemir u njihovom oku,

placu da nitko ne vidi,

cute i kada pricaju,

budni sanjaju,

za ljubav znaju

usamljene topole kraj rijeke

koje nas slusaju cutke

i na svojoj kori imaju otiske ljubavi,

ja i ti...mi...u srcu zakljucani,

zajedno...vjecni u nasoj ljubavi...

Za ljubav znaju oni koji su krivi,

i kada nisu krivi,

za ljubav znaju oni koji su sami,

i kada nisu sami,

za ljubav znaju klauni koji dijele srecu

a u srcu placu svoju bol naj vecu...

................

Da,pisao sam jednoj zeni...pisao za oci njene...za dodire njene.Pisao sam jednoj Vili...nije bila izmisljena,kada je dosla i svima rekla da je ona Ta...oboje smo bili na giljotinu docekani...

Nisam zelio biti voljen,nisam zelio biti zeljen,zelio sam samo pisati Njoj...Nekada je rekla Andjelu zasto ne pises da svi citaju,mnogo je onih koji isto osjecaju,i pisao sam zbog Nje...

Nisam zelio biti nadjen,nisam zelio biti voljen,nisam zelio povrijediti nikoga...zelio sam samo pjesmom reci jednoj zeni, kako bi bilo divno ljubav iskrenu imati i ljubav iskreno dati...

Ljubav traje vjecno...

Ispijena boca vina

tu je kraj...

nema vise,

rijeka tekla

ubi je gladna zemlja,

tu je kraj...

presusila,

procvjeta behar bijeli,

zamijeni ga plod blagorodni,

tu je kraj...

dodje snijeg studeni...

Samo jedno nema kraja,

ljubav...

ona je vjecna...

Cigani cergari kucaju

vode svaku dusu izgubljenu,

tu je kraj...

umiru,

jer nikada ne kucaj Andjelu

dok zivi u svom bolu,

dok ljubi u svom jedinom snu...

I sirotani mali

uzmite sve sto vam srce zeli,

samo jedno nemoj te dirati

jorgovan moj mirisni,

neka zivi,

neka pada po njemu snijeg bijeli,

neka me da pod njim lezim

sklopim oci i pomislim

kako me ljubav moja ljubi...

Ne dirajte jogovan,

ne dirajte moj san,

jer sve cu da vas polomim...

I tu je kraj...

ptica koja leti

krila netko joj polomi,

oblak koji jezdi

sunce ga zrakam istopi,

samo jedno ostaje,

ljubav...

ona vjecno traje...