Dusa moja...

Poklonih ti cvijet bajni

koji ne cvjeta u nicijem vrtu,

onako sa grumenom zemlje

ziv i mirise...

da ga posadis u vrtu svome

tamo pod jorgovanom

neka uz njega raste,

neka raste...samo za tebe...

Poklonih ti cvijet crni,

jedini koji nije cvjetao nikada,

skrio se u basti

starog vrtlara,

u tami...u trnju...

ne milovan...

ne ljubljen...

ne voljen...

a najvise zaljevan

suzom...vrtalara starog...

zelio je samo da taj cvijet procvjeta...

Njega ti poklanjam,

da ga milujes i volis,

da ga ljubis pod jorgovanom bijelim,

da ga zalijes suzom ljubavi,

jer uz tebe ce procvjetati...

Poklanjam ti cvijet...

ubran iz grudi...

otrgnut od srca...

ime mu je Dusa moja...

voli Taj cvijet

jer bez Tebe on ce uvneuti

i postati samo osusena biljka...