četvrtak, 9. rujna 2010.

Dusa moja...

Poklonih ti cvijet bajni
koji ne cvjeta u nicijem vrtu,
onako sa grumenom zemlje
ziv i mirise...
da ga posadis u vrtu svome
tamo pod jorgovanom
neka uz njega raste,
neka raste...samo za tebe...

Poklonih ti cvijet crni,
jedini koji nije cvjetao nikada,
skrio se u basti
starog vrtlara,
u tami...u trnju...
ne milovan...
ne ljubljen...
ne voljen...
a najvise zaljevan
suzom...vrtalara starog...
zelio je samo da taj cvijet procvjeta...

Njega ti poklanjam,
da ga milujes i volis,
da ga ljubis pod jorgovanom bijelim,
da ga zalijes suzom ljubavi,
jer uz tebe ce procvjetati...

Poklanjam ti cvijet...
ubran iz grudi...
otrgnut od srca...
ime mu je Dusa moja...
voli Taj cvijet
jer bez Tebe on ce uvneuti
i postati samo osusena biljka...

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretraga