Ima neko ko te voli...

Nisam ti nikada dolazio kako bih te zaveo

a ti bi pokvarila nam srecu

da kasnije tumaramo bespucima

trazeci ono sto smo voljeli

pa izgubili...

Mnogo stvari u zivotu desi se samo od sebe

a ti nisi svjesna kako nam se ljubav desila

na nju nisi navikla

i sada se bojis biti voljena

jer zivot te nije mazio

bi on prepun suza...

Rukama te molim

prestani plakati i pocni voljeti

znam da ti to mozes,

znam da u tebi jos ima volje i zivota

znam da nisi zaboravila osmijeh,

znam da si zena

prepuna njeznih jutara koje nemas kome dati...

Sta znace rijeci pisane krivom rukom

sta je srce tvoje ako moze voljeti

a nema koga,

sta su ruke do kosti u zuljevima

ako nemaju za koga ginuti,

sta je zdjela prepuna zlatnih jabuka

kada smo osmijeha gladni,

sta si ti kao zena

ako si samo u snovima sretna,

pruzi ruku ljubavi i izadji iz svoje mracne tamnice

ima neko ko te voli...

Znam pogrijesio sam 
sto promuklim glasom
od neba sam trazio nekoga kao tebe
i pogrijesih sto mislih da ne postojis
a ti ziva si
kao osoba,
kao zena,
kao ljubav,
kao vjecnost,
sa tobom bi mogao trajati vjekovima...

Voljeti...

Koliko jos dugo treba da budem tvoj 

a ti uzimat nisi navikla,

koliko jos dugo da te volim

a ti voljena nisi bila,

koliko jos dugo prste ti zelim u kosi

a ti drhtajem kosu nisi milovala...

I  zasto sada trazis ljubav u prstima

kada u more osjecaja tvoja dusa zeli da zaroni,

ne ti nisi stvorena da budes voljena kao predmet

ti si stvorena da budes voljena kao zena,

da budes voljena vjecnost....

Pronadji me negdje u sebi....

spavam u izgubljenom uzdahu

koji bi da ozivis,

a ja cekam...tebe... da volim...

Koliko trebamo ljubav....

Tesko je traziti izgubljeni osmjeh

u nadolazecoj oluji,

tesko je voljeti 

zalutalu brezu u nemilosrdnoj sumi

koja raste sa svima

a ipak sama,

tesko je razumjeti pupoljak

koji zudi postati ruza i poletjeti,

u zarobljenom cupu 

ona nikada nije zeljela biti...

Tesko je razumjeti rijec ljubav

ona ne zeli biti tu gdje mislis da nju stavis,

ona jednostavno dodje i traje,

bas toliko koliko mislimo da nekoga trebamo...

Veceras...

Bio sam usamljen veceras

a mozda sam takav vec godinama,

odvec se ne sjecam kada sam bio neciji

kada sam bio tvoj...

Veceras sam gledao kako more tisinom mirise,

gledao kako zagrljeni mjesecu se dive

dok pliva povrsinom plavog beskraja,

pomislim takvi smo mogli biti mi,

da li vrijedi plakati kada niko ne vidi

da li vrijedi svima reci kako boli...

I zelim ti doci barkom u suton

i zelim te voljeti do jutra,

a ti to ne cujes...

Izgubljena...

Imam te 

u ostavljenoj noci

koja ce opet doci...

Imam te

kao nit jesenju

kojoj idem u susret

i bojim se kisa koje dolaze

Imam te 

a tebe su crtale ruke grube

i kako sada vjerovati

da postoje njezne... 

Znam ti bi mogla sa mnom

sutonu zelja izmjeriti dubinu

Tajanstvena ljubav...

Pozivam te da mi budes svjedok

u noci srebrne mjesecine

dok brojim zvijezde

da bi jutrom rekao danu

kako svaku sam brojao uz tebe...

Pozivam kisu da tiho ti ukrasi kosu kapljicama

kako bi  dugom je uvila,

jer dusa ti pod dugom spava

i svaka tvoja rijec je poput nje blagih boja...

Pozivam vjetar da ti nocu svira serenadu

niko je osim tebe nece cuti

neka te uspava

dok od stvarnosti bjezis sa mnom 

jer tvoja sam tajanstvena ljubav

koju volis srcem cijelim

a o njoj sutis kao da ne postoji...

Ti moja ceznjo

znas li kako se skupim u cosak

kao pile promrzlo

i zaplacem kada se sjetim tebe...

Ostavljam ti oci na zidovima

ljubav prostirem po krevetima

u tragu tvom' se gubim

a ceznja ostaje

sto te vise nema sve vise te 

tijelo zeli...

I ovu noc dok nebo se slama

dodirujem goli prozor

kao tvoju sjenu,

na usnama ceznja place

da mi je jos jednom 

tebe poljubiti...

A dusa zebe

to se samo ceznja igra sa mnom

i volio bih ako te nema 

neka se vjecno igra,

ako te ugledam 

neka bude nasa zvijezda ljubica...

Ceznjom te zovem

tintom te ispisujem

ocima crtam... 

Zalutao...

Ove bore sto mi lice krase nisu za tebe

niti ova kosa sijeda

sto izgleda kao pobjeda

a u stvari jos jedan poraz je moj

sto ne mogu biti Tvoj...

Sada bi volio da sutim

o necemu sto tvoje je a pripada drugom,

i srecu ti pozeljeti

djecu da budu divna i slika svoje mame,

da li ces to biti ti...

Ja bih znao te voljeti

onako kako ne znaju svi,

ja bih znao ti biti ljubav

ali tvoje tijelo drugom pripada

dok srce boli...

Bilo bi divno uz Tebe se buditi

ovako samo zelja ostaje

i zelim da mi oprostis

sto u tvoje misli sam zalutao...

Prestati zivjeti...

Nije da nisam pokusao,

ali nije se dalo,

i nije da nisam volio,

ali nije se znalo,

sada sve sto bi bilo vrijedno dao bih

samo da se vrati taj osjecaj kada letih...

Ti znas da bih te zelio voljeti

ali reci mi kako,

objasni mi zasto sam zalutao,

ti znas da sam tvoj a bojim se dati srce,

jer i ti ces biti kao ona

otici ces i povrijediti me,

da biti ces kao ona

voljeti me

a otici...

Jos jednu bol ne bih mogao odhodati,

to ne bih mogao prezivjeti,

bojim se da ces i ti biti kao ona,

da ces prestati govoriti,

da ces poceti sutjeti,

da ces preskociti rijeci zbogom ljubavi,

bojim se suza koje bi same pocele,

bojim se zagrljaja u kojem bih gorio,

bojim se jos jednom voljeti

jer znam 

i ti ces biti kao ona,

prestat ces nas sanjati

prestat ces nas zivjeti

i polako nesretni umirati...

Ti si sve...

Kad skupim dusu u saku 

tada mi moras reci sta da radim sa sobom

kad od snova odustanem...

Nije bas lijepo sto sam saam

ko vjecnost peku noci,

zal se nadvio nad pusti dan

za necim sto nikada

nije niti pocelo kako treba...

A kada bi mogla samo dodirnuti mi sjenu

dovoljno bi bilo da zadrhtis,

znala bi da mogu tuznu te nasmijati,

praznu ispuniti,

i kada te ne bude zelio vise niko

bio bih jedini koji bi i tada za tobom izgarao,

jer ti nisi samo zena

ti si mnogo vise,

ti si san

ti si ljubav

ti si sve sto moje oci zele...

Ja nisam bio taj...

Otvori srce da se vratim kuci
otvori prozor da promrzao golub ti sleti,
i nije vrijeme da se u tebe zaljubim,
ali to nije bilo niti juce
to se samo dogodi...

Pozelim da si sama
i da mogu ti doci kao djecak u svilenoj kosulji,
da bacim pricu
sta pijes i kako si
a zatim te pratim po kisi do vrata....

Znam do mene ti je stalo
a ne znas to reci,
znam ti bi ljubila
a od tebe ljubav odavno pobjegla,
sada bih volio znati
kako zivis bez nas...

Sutra cu kucati ponovo
ti nemoj otvoriti budi sama i gotovo,
jer vec odavno ne znas
niti kada je ljubav rodjena,
odavno ti zaboravila si sta znaci zivjeti
sutra vec neko te probudi
a ja necu biti taj...

Sta je ostalo od nas...

Za sva vremena

sanjao sam leden slatki san,

zelio sam vjerovati

da moja sudbina je tu izmedju mojih dlanova,

a nebu sam pricao nesto...kao zelju...

I bjezao sam 

bjezao da neko ne pridje blizu,

igrao se oko nje,

igrao,

bjezao,

sada istinu znam od tebe pobjeci nije se dalo...

znala si to,znala si da cu zalutati...

Nesto me tjera da i dalje lutam

osjecaj da nisam ziv bez tebe,

a sutim to ti ne smijes znati...

Zar nije dosta ovaj zivot sto zivim

zar nije dosta sto ucim te voljeti,

zar nije dosta sto dajem ono sto nedaje se,

dok uzimas me...cijelog me uzimas...

nikada nece biti dosta...

Ova rupa u srcu samo stoji

i ne trazi spas,

reci mi sta je ostalo od nas...

Dusa u snu...

Ljubavi zasto smo sami

zasto nas nema,

dok otimas oboje od nas nama poznatih 

ja sutim skrivam pogled 

da ljudi ne vide

kakav trn u zjenici imam...

A ti kao prestajes

snage nemas vise,

ti kao da se predajes

u magli trazis istinu 

beskrajnu zelju da 

pored nekoga ne budes sama...

I cekas 

u cekanju svome venes,

zarobila si dusu u snu...

Ljubav je tvoje ime...

Nemoj bjezati

pusti nas da trajemo

dok rijec u grlu nije stala

dok suza nije na licu se osusila,

nemoj bez nas zivjeti

pusti nas da jedno uz drugo mirisemo...

Moglo bi boljeti

kada za usne te ugrizem

zbog svih rijeci koje sutis,

i nemoj nas sada ostaviti

bez nas,

zatvori vrata za nama,

navuci zavjese,

pogasi svjetla,

sve tvoje mi treba od djetinjstva do starosti...

Dajem ti sebe

dok treperim za ljubav tvoju,

njisem se i povijam

lomim plodne grane svoje

kako bi imala me njezno

jer ljubav je tvoje ime...

Dusa na poklon...

Tada kad' sva kraljevstva nestanu

u tami potonu,

ti ces i tada biti moja kraljica,

I ovo nase nebo kada umre,

kisa nebude,

a oblake bijele

crne noci progutaju...

ti ces i tada biti moja najljepsa duga...

Onda kada svi snovi u ljudima prestanu,

kosmari mislima zavladaju

u suzama jutra  budjenja dodju...

ti ces i tada biti jedini moj san 

i osmijeh za vedar dan...

Tada kad' svi u ljubav vjeru izgube,

dusu paklu prodaju...

ja cu je i tada sacuvati,

cekajuci da dodjes

da nju  ti poklonim

Cekajuci...

Znas li sta je to ljubav

hladna stopala ispod jorgana

koja niko da ugrije,

znas li sta je suza

koja se kotrlja niz obraze

pa put nadje do usana...

Eh kada bi znala

zasto zivis bez zivota,

koliko jos starosti na te ceka

dok si mlada,

samo kada bi znala

pronaci usce na kojem 

zivim ja potpuno slican tebi...

Ti nikada neces doci

sutnjom bojis svoje nebo,

zarobljena bez snova

cekas cudo,

i koliko jos tako

zar cijeli zivot da budes zarobljena

dok ja te volim

u ljubavi venem 

cekajuci da dodjes...

Rodi se ponovo za mene...

Zar bi mogla ponovo se roditi za mene

jer tebe bole proslosti bez ljubavi

u kojima nemas uspomene i samo zivis,

glumis cijeli zivot svoj

koji nikada nije bio tvoj...

Kada se okrenes toplih dana je malo

pamtis topal dodir pun ljubavi

vec godinama zaboravljen,

i opet glumis ljubav,

opet ces tijelo dati kao po navici,

ti navikla si biti ne voljena

ako neko doseta u tvoj zivot kao ja

za njega nisi spremna...

A ja i nocas...

kao godinama...

mijesam vino sa necim da ostanem budan do jutra,

dok ti ne razumijes

sta ti zelim reci...

Tebe gladan...

Izgubio sam te juce na drumu

i nisam se trudio vise te pronaci,

obrijao sam te sa lica

i pustio da u mlazu vode se izgubis,

isplakao sam te sinoc na jastuk

i danas jastucnicu poklonio ciganima...

Nema te vise izmedju zidova bijelih,

ne zuljas me vise u cipelama,

ne grijem te vise ispod pernate jakne,

nigdje te vise nema mila moja

sakrio sam te od sebe 

ali nisam te mogao sakriti

srcu,

dusi,

prstima,

oni te gladno zele i dozivaju... 

Zarobljena...

Kako da ti objasnim proljece 

kada okovana ledom lezis vijekovima...

Kako da ti objasnim suzu slavuju

kada tvojim nebom ptice ne lete...

Kako da te zovem ljubavi

kada tu rijec nikada osjetila nisi...

Znam tebe su gazili godinama

od rodjenja navikla plakati sama,

znam ti si stijena

a u mraku places za sebe kao zena

jer ljubavi...tebe nema ko voljeti...

Ti ces biti svacija,

ti ces biti njegova za sva vremena,

ti ces imati djecu...jedno...dvoje...troje...ili stotinu,

ti ces se truditi voljeti,

ali ljubav se ne trudi...ona se daje

narandzo moja...

Kada tvoj trud posustane

njemu kose milovati a biti sama,

djecu radjati a sanjati kako nisu njegova,

ruku mu dodirnuti

a misliti na onu koja s ljubavi miluje...

samo si zarobljena...

to se svakom desava

ko ljubav sanja

a ljubavi nema...

Dok dusa zivotu se nada...

Dusa koja se zarekla na ljubav

trazi sebe medj' opojnim zovom sirena,

dok poradjamo buducnost

kao mrtvu zoru nadanja,

tek juce zahvaljujemo nekome

sto je unakazio nas dom

nikakvu sadasnjaost razapeo na kriz

pa nas boli...ah kako nas boli

sto lazemo svakog

dok dusa bi vrisnula istinu...

I mozda sutra pocne zivot iznova

ali sam od sebe on se nuditi nece,

jer on je kao kamencic

dok ga ne sutnes da se kotrlja

nikada se nece pomjeriti sa mjesta,

i sutimo dok dusa zivotu se nada

u kojem postaje kamencic 

koji se otkotrljao sa brda 

na kojem nikada

ljubav nije rasla...

Dan ljubavi...

 Imam mnogo toga jos za uraditi,

jorgovan sam posadio 

ali ga nisam mirisao,

tresnju sam zalijevao

ali nisam se njom sladio...

Koliko samo jos imam za uraditi,

drum sam pronasao

kojim jos nisam krocio,

usne koje sam sanjao

kao kroz san sam ljubio,

postalju koju sam spremio za dvoje

ali u nju nisam legao...

Mnogo toga jos nisam docekao

kao dan u kojem ces 

narandzu koju sam godinama zaljevao

a ploda imala nije,

oguljenu donijeti do usana mojih,

jer samo pod tvojim rukama 

ona se moze roditi...

Imam mnogo toga za uraditi,

a to mnogo je samo jedno

dan u kojem ces me voljeti....

Ti ne razumijes...

Nije mi te nikada dosta

opet bi mirisao tvoje kose

opet bi saputao na uho

opet ce nas naci zagrljene

jutarnje zrake sunca...

Nisam te se nagledao

opet bi ocima te milovao

opet bi stopala grijao sa tvojim

ne moras mi roditi djecu

ja bih da se volimo kao niko na ovom svijetu...

Nisam te izljubio kako je srce zeljelo

nisam vijekovima sa tobom spavao,

a mislila si da znas sve o ljubavi

i vjeri,

sada tek vidis koliko zaljubljenih nota imam za tebe

i koliko vjerujem u tebe...

Ja jos uvijek kroz snove te dozivam

i niti jedna zemlja mi nije dom,

miran nisam dok slusam tihi glas u noci

kako jos uvijek nas volis 

i vjerujes u nas...

Mnogo jos ljubavi u sebi imas

i ti ne razumijes

zasto nas volis,

dok nade ima za nas,

dok jutro nas ceka

a ti ne razumijes... 

Jos sam tu...

Jos uvijek sam tu

jos uvijek u ledu,

mozda nekada svatim ko si ti

ali sada 

pusti da vjerujem u cuda...

Ti uvijek si tu i kada te nema

ali kada me vidis

da li cu to biti ja

onaj koji te volio

onaj kojeg si voljela,

jos uvijek sam tu

cuvam te u srcu onakvu kakvu te voljeh na pocetku...

Sjeti se

jos uvijek sam tu,

jos uvijek sam tvoj

i oprosti mi sto oci tvoje 

nekada ispunim tugom,

oprosti nam sto smo se voljeli...

Sutra kada se vratimo jedno drugom

nemoj me pitati sta sam radio,

nemoj pitati nista o meni,

krivi smo

sto volimo a ljubav trpimo...

Osjecaji odose na drugu stranu

to se svakome dogodi

ali nama nikada,

dok u noci srce se smrzne

cekajuci jutro 

koje sreca nije, 

nego samo bijeg...

Sada mi nedostaje tvoja tisina

zasto nisi rekla tada

da cutis dugo

da u tisini trazis sebe,

jer isti sam kao ti

u tisini cekam nekog kao tebe

da volim do kraja...

da volim do smrti...

Ja i ti...

Ja ...
ne mogu dopustiti da te izgubim,
jer ti znas voljeti suzama,
jer ja ne umijem bez tebe...

Ja...
posrcem i padam,
zelim reci ali mucam,
toliko hrabar a tako slab bez tebe,
ja...lice namjestam kao nije mi nista...
a dusa vristi...

Ja...
umirem ti svake noci za tobom
pa se budim jutrom ziv,
jer pomislim zna ona voljeti samo se stidi,
samo se boji,
samo jedno srce ima a ono boli,
i mi se razumijemo
uvijek
a najvise kada jedno za drugim u tisini placemo...

.....

Hvala sto ste bili tu.Sa zakasnjenje Sretan Bozic,Sretna Nova,Srecan Bozic,mnogo ljubavi imali.
Hvala sto ste bili tu.I zelio bih vise ne pisati.Molim Vas oprostite.

Ako sada odem...

Ako sada odem od njega 

zalit cu zauvijek,

i kako ponovo iz pepela i vatre ga podignuti,

ne nije red na njegova vrata iznova kucati,

nije red njegovu ljubav toliko puta ubiti,

i svaki put kada ga ubijem

sve vise ga zelim voljeti...

Ako postoji svjetlo koje iza sijenke se krije,

ja sam ta,

ako postoji san i ljubav koja se pise suzama,

ja ih pisem,

i zelim biti njegov mac 

kojim ljubav nebom pise,

a ja ubila sam ga rukama golim...

Nevoljeni dodjite k' meni

vi koji nikada ljubav osjetili niste,

ja cu vam pricati  koliko se moze voljeti

i od ljubavi otici...

voljeti a sutjeti...

sada ne postoji brod koji bi izdrzao moju tugu...

Zelim da sam mogla da ga vidim

poslednji put,

poslednji put ga zagrlim,

da mu kazem oprosti ljubavi,

oprosti sto tebi necu roditi sina,

sto necu ti podariti cerku,

neko drugi ce umjesto tebe imati sve od mene

a ja cu vjecno plakati za tobom...

Zena u Tebi...

Prosis 

a meni je kasno da budem isprosen

i volis 

a meni je kasno da budem voljen,

ostavi osmjeh na pragu da te pamtim,

zovi prijatelje i slavi uz rijeci

nije on bio vrijedan ljubavi...

Ljubavi ti si u dusi sama...

Sta ti vrijedi zguzvana spavacica

i tijelo poput andjela,

sta vrijedi uzdah preko jastuka

i gola noga iznad koljena,

uzalud je sve

kada nema niko tvoju zenu da probudi u tebi...

Ti imas koga voljeti...

Granice su postavljene

za one koji zele ostati jednostavni,

nikada ne dotaci nebo,

nasa ljubav nije takva...

Nase usne zeljele su preci preko drugih usana,

kao sapat preko noci,

kao uzdah sjedinjena mene i tebe,

kao drhtaj prvog dodira,

zeljele su dobiti novi zivot

i diviti se novom danu u kojem postoje usne ljubavi...

Sapnula si mi tiho svoj san

a ja ga ovjekovjecio stvarnoscu,

i cekao sam dugo tvoje ruke na meni

da objasnimo jedno drugom drhtavu nagost,

u kojoj tisinom objasnjavamo zivot

ma sta se sutra zbilo 

taj zivot nije nista bez nas dvoje...

 Rastrgnuta dusa izmedju raja i pakla

smislja svakim danom razloge da te volim,

mada se bunim,

tijelo i kozu bih prodao,

srce poklonio,

ali ne ide...ja bih te ljubio...

Ti zelis rodjenje novo,

a ja zivot vjecan,

i svaku srecu treba zivjeti

dok te nema ja te pronalazim u svakom svjetlu,

zasto nam ovo treba

da jedno drugom ne dodirujemo usne,

da jedno drugom ne ljubimo oci,

sutra cemo znati

kada se ponovo budemo skrivali od svih,

a sretni kao da smo jedini na svijetu koji se beskrajno 

vole,

sutra cemo znati kada budemo triumfovali,

jer stvarnost dodje kao dobra stvar

a san je nesto moje i tvoje...

Sutra me pozovi da san nastavimo,

jer danas sam jos uvijek ljut zbog svih dana kada te 

nije bilo,

zbog svih ledenih bijesova koje sam morao proci sam,

zbog odusevljenja i razocarenja koje nisam imao 

kome reci,

sutra me pozovi moja Vilo,

Ti imas koga voljeti...

Njih dvoje...

Da te ona voli

to su svi znali,

svi ,osim tebe...

Koliko zeli biti tvoja

koliko u dusi place sto te nema,

svi su to znali,

svi, osim tebe...

I bjezala je ona

kada bi kriva i kada to nije,

jer svaki dio njenog bica si uzimao

obuzeo je cijelu,

zato je ona bjezala,

a svi su to znali,

svi, samo nisi znao ti...

Sada kada bi mogli da zaplacete

jedno drugom kroz suze ljubav kazete,

sve bi bilo lakse,

i to svi znaju kako pripadate jedno drugom,

svi to znaju,

samo ne znate vi...

Poslednji...

Ti nisi daleko

tek dva pedlja od usana koje svako jutro prstom dodirnem,

jer na njima spavas...

I znam da postojis

i bojim se sto postojis,

jer da ne postojis ja ne bih imao koga voljeti,

ne bih ima za kim ceznuti,

ne bih imao zasto suzu pustiti,

volim sto postojis

i mrzim to sto krades sebe od mene,

mrzim dane i godine u kojima te nemam,

a nemam te vjecnost cijelu...

Ti znam da postojis od mene daleko

ali pozovi me da ti budem blizu,

i doci cu tebi kao poslednji,

kada potrosis usne od ljubljenja,

ishabas tabane od lutanja,

toplinu izgubis u rukama,

sjaj u ocima,

doci cu tada...doci kao poslednji,

jer meni nista ne znaci da ti budem prvi...

Zelim ti doci kao poslednji,

kao feniks mrtve ljubavi,

kao nada novog zivota u ocima,

nemoj se ljutiti sto cu doci tako kasno 

u sam sumraka zelja i uzdaha,

jer nisi me zvala prije

i jedino sto ostaje da ti dodjem poslednji... 

Zagrli me...

Znas...
nije vrijeme da budemo stari
biti ce dana kada bude moralo biti tako.
U tim danima kada svaka kost bude boljela,
kada nam budu smetali klinci koji sutaju loptu,
kada budemo kofere pripremali za put u jednom pravcu,
ali nije to ovo vrijeme,
ali nije to sada.
Danas i jos mnogo narednih godina dusa zeli voljeti,
tijelo drhtati,
usne ljubiti,
ruka ruku milovati,
strast osjetiti,
jedno drugom ocima ploviti,
sada je vrijeme za to...

Zato...
nemoj nas voljeti kada ostarimo,
voli nas sada dok jos nebo je nase.
Jer ako ostarimo gladni jedno drugog
u starosti mozemo samo bolovati
sto nismo voljeli kada je trebalo,
sto nismo rekli svaku suzu koju smo skrivali,
sto nismo se smijali svaki dan kada smo to mogli...

Ljubavi...
ja nisam od onih koji zele patiti u starosti
zato sto nisam rekao velike rijeci kada je trebalo,
zato sto sam bio kukavica od muska,
zato sto nisam volio do kraja kada je trebalo,
ne ja nisam takav,
zato volim,ljubim 
i ne stidim se reci sve te rijeci kojima se pise ljubav...

Mila...
zagrli me... 

Ljubav Tvoja...

Raspolovila  si nas

ovu stranu grijeha vise ne probaj,

poslednji tango uz ladetinu

koju nikada probati necu,

poslednji zagrljaj 

uz rijeci,

ljubavi volio sam Te...

A veceras opet si ostavljena

i razocarana,

opet trazis mrvu ljubavi

a on nije rodjen za to,

opet uplakana 

zar cijeli zivot tako?

Trazila si ljubav koja te ljubi pjesmama

trazila si barku koja plovi pod zvijezdama,

a sta si pronasla....

pjesmu bez glasa,

barku bez mora,

zivi mila tako

ja na grijeh ljubavi samo te pozivam...

ali vise ne...mila...

Brisi me kao sto izbrisala si stranice

na kojim ljubav se pise,

brisi me kao tragove u snijegu

po kojim bi da te pronadju,

brisi me kao redar tablu,

kao zatvorenik celiju,

izbrisi me...

jer ti nisi rodjena za ljubav...

Jutro...

Jutro blijedog proljeca

koje se jos drzi svoje hladnoce,

jutro nade u kojem se odbacuje ruho proslosti,

ruho iskrivljene noci koja bi samo ruzan san, 

kojoj sa prvim zrakama svjetlosti dodje kraj...

Jutro u kojem se ljubav

tisinom obavijena spusta tiho kao zvijezda,

dodir je topal,

usne su vrele,

pogled je zanosno snen,

sta god da je bilo juce...zaboravi,

zelim sa tobom jutra koja dolaze...

I ako ikada pozelis da odes,

nemoj to mila uciniti dok jutro se budi,

jer tada sam slab ljubavi,

tada se bojim,

tada bih mogao zaplakati...

Ovog jutra i sva buduca jutra do kraja zivota,

budi moje nebo i ja cu prezivjeti svaku sushu,

 u njoj cvjetati i mirisati samo Tebi,

srce je dugo sanjalo o Tebi da jednog jutra ces doci,

i sada kada si dosla,

kada sam pronasao sva jutra svojih snova u Tebi...

sada ostani i voli... 

to je jedino sto u zivotu i jutru vrijedi...

sa ljubavi i osmijehom zapoceti dan...

Orhideja...

Upoznala si zvijezdu neba svoga
i sada se bojis,
bila si usamljena vijekovima
i svacija a dusa sama od rodjenja,
a gdje ste sad ti i zvijezda Tvoja?

Juce si rijeci saputala rijeci,
ona brzaku svome,
brzak svome pripadanju moru,
sada more sapuce duz obale
tvoje rijeci dok sumom pjeni
tabane dvoje zaljubljenih,
sapuce zao ti bi sto nisi rekla da ga volis,
istinski do kraja zivota svoga
da zelis samo njega...

Sada soba ti hladna,
tijelo ti hladno,
jedini drugovi koji uz tebe ostaju
zima i izgubljen pogled,
zivot prepun svega ali samo njega nema...

Cekala ja ta zvijezda njegova
tvoje njezne ruke i ljubav tvoju,
ali znala nisi prepoznati nebo svoje
jer nikada voljena nisi bila,
a sada istinu znas dok snovima plovis bez glasa,
ljubav stanuje tamo gdje se najmanje nadas...

I znaj,
ljubav svoju mozes dozvati samo uz cvijet...orhideju,
jer njeno ime znaci...
ljubav koja se ne mijenja...

Tebi treba neko...

Tebi treba malo,

jedan osmijeh,

ruka topla za uzglavlje,

i rijec u kojoj se osjecas voljena...

Tebi treba neko,

da stopu uz rijeku ti prati,

miris planine dise,

i suteci osjeca ljubav koju nudis

bez ijednu rijec da kazes...

Tebi treba neko,

kome od sunca znacis vise,

ko te vise od zraka udise,

pa ti krasi jutro poljupcem

a vece toplim zagrljajem...

Tebi treba suza

koja se place u paru,

majica koja se kupuje zajedno,

kisobran koji neko za tebe nosi

da mu ne pokisnes...

Tebi treba neko

ko zna da te voli,

ne kao muskarac kojem mozes podvaliti ljubav,

niti muskarac koji prosi ljubav tvoju,

treba ti onaj koji te jednostavno voli zato sto si takva,

i kada jedes bez pribora,

i kada pijes bez case,

i kada sutis a mnogo ljepse ti stoji kada pricas...

da treba ti neko takav,

zar ga vec nisi pronasla...