Dusa na poklon...

Tada kad' sva kraljevstva nestanu

u tami potonu,

ti ces i tada biti moja kraljica,

I ovo nase nebo kada umre,

kisa nebude,

a oblake bijele

crne noci progutaju...

ti ces i tada biti moja najljepsa duga...

Onda kada svi snovi u ljudima prestanu,

kosmari mislima zavladaju

u suzama jutra  budjenja dodju...

ti ces i tada biti jedini moj san 

i osmijeh za vedar dan...

Tada kad' svi u ljubav vjeru izgube,

dusu paklu prodaju...

ja cu je i tada sacuvati,

cekajuci da dodjes

da nju  ti poklonim

Cekajuci...

Znas li sta je to ljubav

hladna stopala ispod jorgana

koja niko da ugrije,

znas li sta je suza

koja se kotrlja niz obraze

pa put nadje do usana...

Eh kada bi znala

zasto zivis bez zivota,

koliko jos starosti na te ceka

dok si mlada,

samo kada bi znala

pronaci usce na kojem 

zivim ja potpuno slican tebi...

Ti nikada neces doci

sutnjom bojis svoje nebo,

zarobljena bez snova

cekas cudo,

i koliko jos tako

zar cijeli zivot da budes zarobljena

dok ja te volim

u ljubavi venem 

cekajuci da dodjes...

Rodi se ponovo za mene...

Zar bi mogla ponovo se roditi za mene

jer tebe bole proslosti bez ljubavi

u kojima nemas uspomene i samo zivis,

glumis cijeli zivot svoj

koji nikada nije bio tvoj...

Kada se okrenes toplih dana je malo

pamtis topal dodir pun ljubavi

vec godinama zaboravljen,

i opet glumis ljubav,

opet ces tijelo dati kao po navici,

ti navikla si biti ne voljena

ako neko doseta u tvoj zivot kao ja

za njega nisi spremna...

A ja i nocas...

kao godinama...

mijesam vino sa necim da ostanem budan do jutra,

dok ti ne razumijes

sta ti zelim reci...

Tebe gladan...

Izgubio sam te juce na drumu

i nisam se trudio vise te pronaci,

obrijao sam te sa lica

i pustio da u mlazu vode se izgubis,

isplakao sam te sinoc na jastuk

i danas jastucnicu poklonio ciganima...

Nema te vise izmedju zidova bijelih,

ne zuljas me vise u cipelama,

ne grijem te vise ispod pernate jakne,

nigdje te vise nema mila moja

sakrio sam te od sebe 

ali nisam te mogao sakriti

srcu,

dusi,

prstima,

oni te gladno zele i dozivaju... 

Zarobljena...

Kako da ti objasnim proljece 

kada okovana ledom lezis vijekovima...

Kako da ti objasnim suzu slavuju

kada tvojim nebom ptice ne lete...

Kako da te zovem ljubavi

kada tu rijec nikada osjetila nisi...

Znam tebe su gazili godinama

od rodjenja navikla plakati sama,

znam ti si stijena

a u mraku places za sebe kao zena

jer ljubavi...tebe nema ko voljeti...

Ti ces biti svacija,

ti ces biti njegova za sva vremena,

ti ces imati djecu...jedno...dvoje...troje...ili stotinu,

ti ces se truditi voljeti,

ali ljubav se ne trudi...ona se daje

narandzo moja...

Kada tvoj trud posustane

njemu kose milovati a biti sama,

djecu radjati a sanjati kako nisu njegova,

ruku mu dodirnuti

a misliti na onu koja s ljubavi miluje...

samo si zarobljena...

to se svakom desava

ko ljubav sanja

a ljubavi nema...

Dok dusa zivotu se nada...

Dusa koja se zarekla na ljubav

trazi sebe medj' opojnim zovom sirena,

dok poradjamo buducnost

kao mrtvu zoru nadanja,

tek juce zahvaljujemo nekome

sto je unakazio nas dom

nikakvu sadasnjaost razapeo na kriz

pa nas boli...ah kako nas boli

sto lazemo svakog

dok dusa bi vrisnula istinu...

I mozda sutra pocne zivot iznova

ali sam od sebe on se nuditi nece,

jer on je kao kamencic

dok ga ne sutnes da se kotrlja

nikada se nece pomjeriti sa mjesta,

i sutimo dok dusa zivotu se nada

u kojem postaje kamencic 

koji se otkotrljao sa brda 

na kojem nikada

ljubav nije rasla...

Dan ljubavi...

 Imam mnogo toga jos za uraditi,

jorgovan sam posadio 

ali ga nisam mirisao,

tresnju sam zalijevao

ali nisam se njom sladio...

Koliko samo jos imam za uraditi,

drum sam pronasao

kojim jos nisam krocio,

usne koje sam sanjao

kao kroz san sam ljubio,

postalju koju sam spremio za dvoje

ali u nju nisam legao...

Mnogo toga jos nisam docekao

kao dan u kojem ces 

narandzu koju sam godinama zaljevao

a ploda imala nije,

oguljenu donijeti do usana mojih,

jer samo pod tvojim rukama 

ona se moze roditi...

Imam mnogo toga za uraditi,

a to mnogo je samo jedno

dan u kojem ces me voljeti....

Ti ne razumijes...

Nije mi te nikada dosta

opet bi mirisao tvoje kose

opet bi saputao na uho

opet ce nas naci zagrljene

jutarnje zrake sunca...

Nisam te se nagledao

opet bi ocima te milovao

opet bi stopala grijao sa tvojim

ne moras mi roditi djecu

ja bih da se volimo kao niko na ovom svijetu...

Nisam te izljubio kako je srce zeljelo

nisam vijekovima sa tobom spavao,

a mislila si da znas sve o ljubavi

i vjeri,

sada tek vidis koliko zaljubljenih nota imam za tebe

i koliko vjerujem u tebe...

Ja jos uvijek kroz snove te dozivam

i niti jedna zemlja mi nije dom,

miran nisam dok slusam tihi glas u noci

kako jos uvijek nas volis 

i vjerujes u nas...

Mnogo jos ljubavi u sebi imas

i ti ne razumijes

zasto nas volis,

dok nade ima za nas,

dok jutro nas ceka

a ti ne razumijes... 

Jos sam tu...

Jos uvijek sam tu

jos uvijek u ledu,

mozda nekada svatim ko si ti

ali sada 

pusti da vjerujem u cuda...

Ti uvijek si tu i kada te nema

ali kada me vidis

da li cu to biti ja

onaj koji te volio

onaj kojeg si voljela,

jos uvijek sam tu

cuvam te u srcu onakvu kakvu te voljeh na pocetku...

Sjeti se

jos uvijek sam tu,

jos uvijek sam tvoj

i oprosti mi sto oci tvoje 

nekada ispunim tugom,

oprosti nam sto smo se voljeli...

Sutra kada se vratimo jedno drugom

nemoj me pitati sta sam radio,

nemoj pitati nista o meni,

krivi smo

sto volimo a ljubav trpimo...

Osjecaji odose na drugu stranu

to se svakome dogodi

ali nama nikada,

dok u noci srce se smrzne

cekajuci jutro 

koje sreca nije, 

nego samo bijeg...

Sada mi nedostaje tvoja tisina

zasto nisi rekla tada

da cutis dugo

da u tisini trazis sebe,

jer isti sam kao ti

u tisini cekam nekog kao tebe

da volim do kraja...

da volim do smrti...

Ja i ti...

Ja ...
ne mogu dopustiti da te izgubim,
jer ti znas voljeti suzama,
jer ja ne umijem bez tebe...

Ja...
posrcem i padam,
zelim reci ali mucam,
toliko hrabar a tako slab bez tebe,
ja...lice namjestam kao nije mi nista...
a dusa vristi...

Ja...
umirem ti svake noci za tobom
pa se budim jutrom ziv,
jer pomislim zna ona voljeti samo se stidi,
samo se boji,
samo jedno srce ima a ono boli,
i mi se razumijemo
uvijek
a najvise kada jedno za drugim u tisini placemo...

.....

Hvala sto ste bili tu.Sa zakasnjenje Sretan Bozic,Sretna Nova,Srecan Bozic,mnogo ljubavi imali.
Hvala sto ste bili tu.I zelio bih vise ne pisati.Molim Vas oprostite.

Ako sada odem...

Ako sada odem od njega 

zalit cu zauvijek,

i kako ponovo iz pepela i vatre ga podignuti,

ne nije red na njegova vrata iznova kucati,

nije red njegovu ljubav toliko puta ubiti,

i svaki put kada ga ubijem

sve vise ga zelim voljeti...

Ako postoji svjetlo koje iza sijenke se krije,

ja sam ta,

ako postoji san i ljubav koja se pise suzama,

ja ih pisem,

i zelim biti njegov mac 

kojim ljubav nebom pise,

a ja ubila sam ga rukama golim...

Nevoljeni dodjite k' meni

vi koji nikada ljubav osjetili niste,

ja cu vam pricati  koliko se moze voljeti

i od ljubavi otici...

voljeti a sutjeti...

sada ne postoji brod koji bi izdrzao moju tugu...

Zelim da sam mogla da ga vidim

poslednji put,

poslednji put ga zagrlim,

da mu kazem oprosti ljubavi,

oprosti sto tebi necu roditi sina,

sto necu ti podariti cerku,

neko drugi ce umjesto tebe imati sve od mene

a ja cu vjecno plakati za tobom...

Zena u Tebi...

Prosis 

a meni je kasno da budem isprosen

i volis 

a meni je kasno da budem voljen,

ostavi osmjeh na pragu da te pamtim,

zovi prijatelje i slavi uz rijeci

nije on bio vrijedan ljubavi...

Ljubavi ti si u dusi sama...

Sta ti vrijedi zguzvana spavacica

i tijelo poput andjela,

sta vrijedi uzdah preko jastuka

i gola noga iznad koljena,

uzalud je sve

kada nema niko tvoju zenu da probudi u tebi...

Ti imas koga voljeti...

Granice su postavljene

za one koji zele ostati jednostavni,

nikada ne dotaci nebo,

nasa ljubav nije takva...

Nase usne zeljele su preci preko drugih usana,

kao sapat preko noci,

kao uzdah sjedinjena mene i tebe,

kao drhtaj prvog dodira,

zeljele su dobiti novi zivot

i diviti se novom danu u kojem postoje usne ljubavi...

Sapnula si mi tiho svoj san

a ja ga ovjekovjecio stvarnoscu,

i cekao sam dugo tvoje ruke na meni

da objasnimo jedno drugom drhtavu nagost,

u kojoj tisinom objasnjavamo zivot

ma sta se sutra zbilo 

taj zivot nije nista bez nas dvoje...

 Rastrgnuta dusa izmedju raja i pakla

smislja svakim danom razloge da te volim,

mada se bunim,

tijelo i kozu bih prodao,

srce poklonio,

ali ne ide...ja bih te ljubio...

Ti zelis rodjenje novo,

a ja zivot vjecan,

i svaku srecu treba zivjeti

dok te nema ja te pronalazim u svakom svjetlu,

zasto nam ovo treba

da jedno drugom ne dodirujemo usne,

da jedno drugom ne ljubimo oci,

sutra cemo znati

kada se ponovo budemo skrivali od svih,

a sretni kao da smo jedini na svijetu koji se beskrajno 

vole,

sutra cemo znati kada budemo triumfovali,

jer stvarnost dodje kao dobra stvar

a san je nesto moje i tvoje...

Sutra me pozovi da san nastavimo,

jer danas sam jos uvijek ljut zbog svih dana kada te 

nije bilo,

zbog svih ledenih bijesova koje sam morao proci sam,

zbog odusevljenja i razocarenja koje nisam imao 

kome reci,

sutra me pozovi moja Vilo,

Ti imas koga voljeti...

Njih dvoje...

Da te ona voli

to su svi znali,

svi ,osim tebe...

Koliko zeli biti tvoja

koliko u dusi place sto te nema,

svi su to znali,

svi, osim tebe...

I bjezala je ona

kada bi kriva i kada to nije,

jer svaki dio njenog bica si uzimao

obuzeo je cijelu,

zato je ona bjezala,

a svi su to znali,

svi, samo nisi znao ti...

Sada kada bi mogli da zaplacete

jedno drugom kroz suze ljubav kazete,

sve bi bilo lakse,

i to svi znaju kako pripadate jedno drugom,

svi to znaju,

samo ne znate vi...

Poslednji...

Ti nisi daleko

tek dva pedlja od usana koje svako jutro prstom dodirnem,

jer na njima spavas...

I znam da postojis

i bojim se sto postojis,

jer da ne postojis ja ne bih imao koga voljeti,

ne bih ima za kim ceznuti,

ne bih imao zasto suzu pustiti,

volim sto postojis

i mrzim to sto krades sebe od mene,

mrzim dane i godine u kojima te nemam,

a nemam te vjecnost cijelu...

Ti znam da postojis od mene daleko

ali pozovi me da ti budem blizu,

i doci cu tebi kao poslednji,

kada potrosis usne od ljubljenja,

ishabas tabane od lutanja,

toplinu izgubis u rukama,

sjaj u ocima,

doci cu tada...doci kao poslednji,

jer meni nista ne znaci da ti budem prvi...

Zelim ti doci kao poslednji,

kao feniks mrtve ljubavi,

kao nada novog zivota u ocima,

nemoj se ljutiti sto cu doci tako kasno 

u sam sumraka zelja i uzdaha,

jer nisi me zvala prije

i jedino sto ostaje da ti dodjem poslednji... 

Zagrli me...

Znas...
nije vrijeme da budemo stari
biti ce dana kada bude moralo biti tako.
U tim danima kada svaka kost bude boljela,
kada nam budu smetali klinci koji sutaju loptu,
kada budemo kofere pripremali za put u jednom pravcu,
ali nije to ovo vrijeme,
ali nije to sada.
Danas i jos mnogo narednih godina dusa zeli voljeti,
tijelo drhtati,
usne ljubiti,
ruka ruku milovati,
strast osjetiti,
jedno drugom ocima ploviti,
sada je vrijeme za to...

Zato...
nemoj nas voljeti kada ostarimo,
voli nas sada dok jos nebo je nase.
Jer ako ostarimo gladni jedno drugog
u starosti mozemo samo bolovati
sto nismo voljeli kada je trebalo,
sto nismo rekli svaku suzu koju smo skrivali,
sto nismo se smijali svaki dan kada smo to mogli...

Ljubavi...
ja nisam od onih koji zele patiti u starosti
zato sto nisam rekao velike rijeci kada je trebalo,
zato sto sam bio kukavica od muska,
zato sto nisam volio do kraja kada je trebalo,
ne ja nisam takav,
zato volim,ljubim 
i ne stidim se reci sve te rijeci kojima se pise ljubav...

Mila...
zagrli me... 

Ljubav Tvoja...

Raspolovila  si nas

ovu stranu grijeha vise ne probaj,

poslednji tango uz ladetinu

koju nikada probati necu,

poslednji zagrljaj 

uz rijeci,

ljubavi volio sam Te...

A veceras opet si ostavljena

i razocarana,

opet trazis mrvu ljubavi

a on nije rodjen za to,

opet uplakana 

zar cijeli zivot tako?

Trazila si ljubav koja te ljubi pjesmama

trazila si barku koja plovi pod zvijezdama,

a sta si pronasla....

pjesmu bez glasa,

barku bez mora,

zivi mila tako

ja na grijeh ljubavi samo te pozivam...

ali vise ne...mila...

Brisi me kao sto izbrisala si stranice

na kojim ljubav se pise,

brisi me kao tragove u snijegu

po kojim bi da te pronadju,

brisi me kao redar tablu,

kao zatvorenik celiju,

izbrisi me...

jer ti nisi rodjena za ljubav...

Jutro...

Jutro blijedog proljeca

koje se jos drzi svoje hladnoce,

jutro nade u kojem se odbacuje ruho proslosti,

ruho iskrivljene noci koja bi samo ruzan san, 

kojoj sa prvim zrakama svjetlosti dodje kraj...

Jutro u kojem se ljubav

tisinom obavijena spusta tiho kao zvijezda,

dodir je topal,

usne su vrele,

pogled je zanosno snen,

sta god da je bilo juce...zaboravi,

zelim sa tobom jutra koja dolaze...

I ako ikada pozelis da odes,

nemoj to mila uciniti dok jutro se budi,

jer tada sam slab ljubavi,

tada se bojim,

tada bih mogao zaplakati...

Ovog jutra i sva buduca jutra do kraja zivota,

budi moje nebo i ja cu prezivjeti svaku sushu,

 u njoj cvjetati i mirisati samo Tebi,

srce je dugo sanjalo o Tebi da jednog jutra ces doci,

i sada kada si dosla,

kada sam pronasao sva jutra svojih snova u Tebi...

sada ostani i voli... 

to je jedino sto u zivotu i jutru vrijedi...

sa ljubavi i osmijehom zapoceti dan...

Orhideja...

Upoznala si zvijezdu neba svoga
i sada se bojis,
bila si usamljena vijekovima
i svacija a dusa sama od rodjenja,
a gdje ste sad ti i zvijezda Tvoja?

Juce si rijeci saputala rijeci,
ona brzaku svome,
brzak svome pripadanju moru,
sada more sapuce duz obale
tvoje rijeci dok sumom pjeni
tabane dvoje zaljubljenih,
sapuce zao ti bi sto nisi rekla da ga volis,
istinski do kraja zivota svoga
da zelis samo njega...

Sada soba ti hladna,
tijelo ti hladno,
jedini drugovi koji uz tebe ostaju
zima i izgubljen pogled,
zivot prepun svega ali samo njega nema...

Cekala ja ta zvijezda njegova
tvoje njezne ruke i ljubav tvoju,
ali znala nisi prepoznati nebo svoje
jer nikada voljena nisi bila,
a sada istinu znas dok snovima plovis bez glasa,
ljubav stanuje tamo gdje se najmanje nadas...

I znaj,
ljubav svoju mozes dozvati samo uz cvijet...orhideju,
jer njeno ime znaci...
ljubav koja se ne mijenja...

Tebi treba neko...

Tebi treba malo,

jedan osmijeh,

ruka topla za uzglavlje,

i rijec u kojoj se osjecas voljena...

Tebi treba neko,

da stopu uz rijeku ti prati,

miris planine dise,

i suteci osjeca ljubav koju nudis

bez ijednu rijec da kazes...

Tebi treba neko,

kome od sunca znacis vise,

ko te vise od zraka udise,

pa ti krasi jutro poljupcem

a vece toplim zagrljajem...

Tebi treba suza

koja se place u paru,

majica koja se kupuje zajedno,

kisobran koji neko za tebe nosi

da mu ne pokisnes...

Tebi treba neko

ko zna da te voli,

ne kao muskarac kojem mozes podvaliti ljubav,

niti muskarac koji prosi ljubav tvoju,

treba ti onaj koji te jednostavno voli zato sto si takva,

i kada jedes bez pribora,

i kada pijes bez case,

i kada sutis a mnogo ljepse ti stoji kada pricas...

da treba ti neko takav,

zar ga vec nisi pronasla...

Dolazi jesen...

Osjecam jesen dolazi,

jesen mojih noci,

jesen u vjetru,

koji povija zelene grane jablana...

Jesen dolazi,

a moja Vila je daleko...

Strepnja ovlada srcem,

i uz pobjedonosni klic

krenu prema najudaljenijim

dijelovima moje duse...

Rusi me jesen,

rusi me strepnja,

a moja Vila je daleko...

Ko ce u hladnim nocima

ove ruke ozeble

priviti na tople grudi...

Ko da toplim usnama

skine mraz sa mojih obrva...

Ko da vrelim suzama

umije moje zaspale...

Ko,kada moja Vila nije tu...

I miris je nestao,

nema vise opojnog cvijeca,

ptice nemaju onaj sretan ton,

sve je zamrlo sa prvim vjetrom

sto sa planine vuce...kisu

On dolazi uvijek na vrijeme

i uvijek zna u cija srce ce uci,

na cije pragove duse ce stati,

a meni nikada teze nije bilo

jer

moja Vila nije tu...

I ko sada da u srce unese toplinu,

ko peskirom da mi brise kosu,

pomiluje moje okupano lice,

ko da me vrati u zivot,

kada

moja Vila je daleko...

Tjeskoba se vec uvukla u ovo tijelo

trese ga,

dok osusene usne

vec ispucale od milion suza

ne nalaze put do drugih

koje bi ih vratile u zivot

jer

moja Vila je daleko...

Dolazi jesen...tuge

a ja bih da ljubim,

vozovo ponovo pokrenem,

tebi da dodjem 

da te se nagledam

dok mi klizis bajnim licem 

izmedju dlanova

ali...

moje Vile nema...

Prosetah sinoc dusom...

Prosetah sinoc dusom svojom,
laganim korakom kao u hram krocih,
bos da ne remetim tisinu koja spava.

I zatekoh samo opustjele hodnike,
svijece koje su utihnule,
grane koje su zemlji klonule,
ptice koje hude,
potoci koji ne zubore.

Opustjela je ova dusa cekajuci Tebe.
Znam ja sam kriv sto u cekanju stradam...

Kriv sto Tvoju ruzu posadih u njoj,
pa mi sada kao korov dodje,
sve oko sebe ubija dok zanosno mirise 
i bez tog korova vise se ne moze.

Prosetah sinoc dusom svojom
iz potoka tihog vrc vode zahvatih
te ruzu tvoju zalih,
neka cvjeta i opustjelu dusu uzima,
neka mirise kada nema Tebe...

Prosetah sinoc dusom svojom
dok mjesec je varao zvijezdu sjevernjacu 
sa komsinicom jedva vidljivom,
pa upitah srce 
zar je nasa ljubav zaboravila voljeti...  

Oprosti mi ljubav...

Oprosti mi nabujalu rijeku osjecaja,

znas da nikada nisam znao sakriti ljubav.

Oprosti mi popucale oci u spokoju nocne carolije 

sto zele ostati budne,

znas i kada sam najumorniji za tebe zelim biti  naspavan.

Oprosti mi ne savrsenu matematiku 

sto sam uvijek sabirao jedno i jedno kao jedno.

Oprosti mi potrebu u posvemasnom upijanju i beskonacnom nestajanju u tebi,

i nije to zvjerska potreba zagrljaja 

nego dusevna idila pomijesana sa mucno isplakanom suzom da budes jedno u jednom.

Oprosti sto rastvaram dusu tvoju i svoju,

grebem srce do vrele krvce pronicuci u smiraju noci zapetljanim dusama do dna.

Oprosti sto nikada razotkriti necu tvoja kolebanja volje,

suzu koja tece a na dlanu ne nudis da ispijem.

Oprosti sto ne pogadjam ono nepoznato u tebi,

sto zivis zivot napamet,

a ipak te osjecam tako bliskom,

dusu citam iza ociju i bistru vodu koja nema niceg pritajenog osjecam.

Oprosti jer sebi oprastam zelju,sram,ljubav...

ljubljene usne slusati sto su dio mene,

prizeljkivati toplinu dlana na obrazu,

slusati misli koje dobacujes a koje ostaju daleke...

Oprosti mi...sto te volim...

Daj da ti poljubim usne...

Daj da ti poljubim usne

srce se steglo

dok prazne ruke traze te,

jos jedna noc bez snova

sad se ne usudjujem sanjati sam...

Mozda bi trebalo da znas

kako dahom vrelim

izmaglicu na prozoru pravim

i crtam ti lice...

daj da te poljubim...

Vampir u meni osjeca glad

mirise tvoja uzavrela krv ispod koze,

i trazim te,

trebam te,

pusti me do sebe

da te mirisem i tobom se napijem...

daj da ti poljubim divne usnice...

Moje tuzne ladje

ponovo morem plove,

traze samo jedno

sveti gral sa licem zene...tebe...

daj da ti poljubim usnice...

jer zelim te...

Gledaj ljude oko sebe

svi opet zele cuti kakva si,

a ti zamisljeno cutis

cekas laste i ispracas vozove,

izdrzi ovu ljubav moju

nemoj mi dati usne svoje...

U venama mojim

Gledam te kako protices kroz mene
ustrucavam se disati 
kako ne bih poremetio nocnu idilu
sa zebnjom uzdahnem bojec se da ne odes,
jer savrseno mi pristajes...

Dok teces nocu prisjetim se dana
u kojem si bila uz mene,
uostalom to nije nista cudno
kada si svaki dan uz mene...a nema te...
i tako tuzno izgleda
imati tebe kao ljubav
a nemati kao zenu...

Ova ljubav...pozuda...strast...suza,
nikada nece prestati,
u meni zivis i jedino zbog toga jos ziv jesam...

I onog dana kada umrem
vjerujem kako ces osjetiti 
u dubini duse da ostajes bez necega,
ali nemoj plakati draga
sto te nema vise ko voljeti...

Sjeti se ljubavi moje
osmijehni se pa reci
"kako je samo taj covjek me mogao toliko voljeti",
i tek tada pusti suzu, 
zazali,
sto nam nisi dala da se volimo...

Talasi Tvoji...

Tebe nije vrijedan niti jedan.

I ti nisi nicija i svacija,

uvijek si bila samo moja,

srcu poznata od djetinjstva.

Ja nisam tvoj izbor,

nisam tvoja pijaca,

mene nemoj kupovati novcem,

nemoj ispod oka gledati,

nemoj me darovati,

jer zelim ono sto niko pozelio nije

ljubi i voli me...to je sve sto zelim od Tebe...

Da li razumijes ovu jamu srca moga,

koja zjapi cekajuci ispunjenost tobom?

Sanjas li maglu kojom se pokrivam 

dok udisem praznu noc zagrljenu tvojom rukom?

Sutim...jer sutnjom se govori ljubav pred polomljenim ogledalom

koje vise nema moj lik na sebi,

kako si samo znala 

da cu polomiti biser i rasuti po podu

pa ga sada skupljam da ugledam tvoj osmijeh...

Da sutim...

zastanem i presijecem krik 

koji se otme do pola da ne cujes kao vapaj cijeli...

Tako Ti ratuje ova dusa moja sa nocima kao dan vidnim,

tek pred jutro oci sklopim 

vidjevsi sebe kao hridinu visoku

koju tuces talasima svojim,

i pravim se da mi nije nista

a ustvari rusim se i sve dublje tonem u Tebe... 

Grancica...

Na grani uveloj

slusao snijeg tisinu zimsku

kao san u snu...

Nekoc bi procvala

sa dolaskom mirisnog proljeca,

sada hudi

jer cvjetovi vise 
nju nece krasiti...

I pita grancica kapu bijelu,

sta su oblaci

nego isprika nebu,

sta je zivot

do bijeg od smrti...

Pa opet snjezi

novo ruho grancici se sprema,

tezina polomice nju i njenu krhku granu,

pasti tlu svakako mora

ali pozelje da jos malo raduje se zivotu...

Ehh draga moja

ajde dodji pod krosnju tu,

rukama toplim skini sa grancice pahulju bijelu

da ti ponovo dise,

da ti proljecem ozeleni,

kao onomad tebe i dragog cuva u sjeni

dok vam se lice od ljubavi rumeni...

Hajde mi nocas dodji u san...
Hoces li...Zelis li...
Ja cu te cekati na pragu svojih snova...
Radovacu se kada te ugledam...

I samo cu te privuci uz sebe i necu te pustati...
Trebas mi...bas mi trebas...
Dodji mi u snove...
Da te prosetam kroz parkove...
Da ti pokazem predivne vrtove,planine,brda potoke...
I sve je tako mirno i tiho...

Moji su snovi mirni...
Ako mi u snove dodjes,ja cu te snovima i voljeti...
Ali cu te tamo voljeti drugacije...
Tamo zvijezde nisu na nebu...
Nego su pored nas,ja sam ih odavno skinula za tebe...
I sada te cekaju...
Dodji mi...doji mi u snove...


..............................................................



I ovu noc 
samocom odise jastuk moj...
ja nemam te sad pored mene...
Iako bi oci moje,
trebale biti
pune bola,pune tuge...
ja ne zelim tugovati,ne sada...
Jer u mislima
sto tvojim se imenom zove
mjesto tugovanju nije
iako te nemam pored sebe...
kad o tebi mislim,
moje se srce smije.
Mirnu noc ti zelim duso moja
nek poljupci moji do tebe dodju
gdje god ti daleko bio
gdje god ti dragi
svoje osjecaje imo
Ja sretna sam
sto postojis
sto s tobom
ovaj zrak udisem
i sto imam kome pisati
ovo sto sada pisem.
Laku noc mjesece
pozdravi mi drago moje
i poruci mu da nekada svrati
bar na kratko
do ljubavi svoje.

Sta znaci voljeti...

Nemoj plakati sto jesen stize

svaki cvijet zna kad' valja mrijeti,

zemlja se sprema da podje spiti

a oci cekaju novi pocetak

sred konca ljeta 

i tihog 

snu prepustenog zvizduka vjetra sa planine...

Uskoro ce suze prestati

sa njima i ruza uvenuti dusom zaljevana,

ostat' ce samo kamen

sred ledine svoje

samotno da prkosi cudi i vremenu...

Ja i Ti da li je sudjeno da budemo vjecno sami,

kamenje koje puca u sebi

suzama koje niko ne vidi,

da li je sudjeno da venes kao otrgnuta kamelija...

Miris zivotne ljepote zove

dok ti spavas,

a mene ce da prozdru

oni koji ne znaju sta je ljubav,

sta znaci voljeti...

Popucalo nebo snova

Za ono sutra koje zebnjom ceka u magli

crtam te  grafitom onog' juce,

stilom nesvacenog slikara koji gubi savrsentsvo

zbog jedne jedine boje koja nedostaje,

pa cuti...

I disem jer disati moram

dok rukama objasnjavam slova,

samo tako sad pricati mogu

o onom juce sto bi da preskoci danas

i porodi se cikom sutrasnje zore...

I pjevati bez glasa...ja moram,

jer kako drugacije ukrotiti tugu

koja vristi popucalim nebom snova...