Pismo ljubavi...

Nema Te...

Nema niti mene...

Nema nas...

Kazu da je ljubav za jake

ali zar nisam dovoljno jak za ljubav ovu?

Kazu treba da patis kada volis

ali zar ne patimo dovoljno oboje?

Kazu da mnogo places kada volis

ali zar nismo isplakali rijeku suza?

Nedostaju mi tvoje obicne rijeci...

i koliko sam samo puta znao sta zelis reci,

ali sam sutio 

zelio sam da ti to kazes,

uzivao sam dok objasnjavas

trudeci se prikriti...

ljubav...

Evo vrijeme ce snjegova

a ja nemam kome reci 

kako je divno kada pahulja bijela pada,

klinci ce trckarati po snijegu

hitro ce zuriti kuci da okite jelku

a ja kao i do sada

samo cu sanjati ono sto dusa 

nikada nije imala...

Zalogaj tuge stavim u grlo

i nastavim dalje.

Pomislim to je samo zivot

i tako treba da bude,

svjestan sam da mogu promijeniti sve

ali ne zelim

pustam da me rijeka odnese

ponovno do tvoje obale...

jer tamo moje srce spava...

Dan sa tobom je suncan

osmijeh na licu ne prestaje,

osjecam nije me niti briga

sto zivim medju tim ljudima,

jer znam imam nekoga

koga zovem ljubav moja vjecna,

ko me ceka da sa praga kaze

dobro dosao ljubavi moja jedina...

A sada te nema

moja dusa je gola i prazna,

i rekao bih da te volim

srcem cijelim,

ali kome reci

dali ces moje rijeci cuti

dali ces na jelku umjesto zvijezde

andjela staviti,

dali ces potajno zeljeti

iz magle da se moja sjena pojavi...

ne...

tebe nema...

ostaje mi samo pjesma

koja sapuce

volim te...

Leptirov let...

Kada bi leptir znao sta je ljubav

da ce mu krila spaliti

ta svjetlost sto ga mami

dali bi letio svoj poslednji let 

k' njoj?

Kada bi znao pupoljak mali

da nikada nece procvjetati

ako se svojoj ruzi priblizi

dali bi ikada nikao

i zalud ljubavi se nadao?

Kada bi suza bila ljubav

ja bih plakao vjecno

i nebih te isplakao

koliko te voli ovo srce malo...

I biti cu leptir

sto leti svoj poslednji let,

i biti cu pupoljak

sto zalud ljubavi se nada,

i biti cu suza

vjecno plakana,

samo mi reci

ne volim te moj Andjele...

....................

Ovo sam zelio sacuvati samo za sebe...pjesme koje su pisane za one koji pjevaju pjesme...vise nije vazno dali ce biti otpjevane,niti je vazno ko ce ih sada uzeti...ja ih nemam kome cuvati...sada vise nista nije vazno...
-----------------------------------------------------------------

Idem mila moja

ti si jedina koju cu tako zvati

ti si jedina suza

koja ce u oku ostati...

Odlazim ruzo sibirska

mozda u zagrljaj nekim

tudjim rukama

ili u narucje

hladnim usamljenim jutrima...

Oprosti mi ledena

sto sam poklekao pred tvojom zimom

jos samo zadnju zelju imam

nemoj da places za mnom

kad budes u haljini bijeloj

tamo daleko 

sa njim pred udajom...

REFREN....

Zbogom jedina

zbogom pahuljo usamljena

i ne krivi svog sina

sto nije nas

moja Voljena...

--------------------------------------------------------

Tesko je,

toliko tesko je mene voljeti,

bolno je

tako bolno je za mnom plakati,

i sada ti kazem

nije ovo mjesto do mene

za tebe,

zato idi ti nevina djevojcice

moje drumove

tvoje noge bose ne zelim da hode...

Ne nije ti mjesto do mene nocas

ove suze u oku sto stoje

nisu za tebe,

i nemoj me tjesiti ti naivna ljepotice,

samo cu tugu ti donijeti

usamljena postelju ces grliti,

i ove bore moje nikada neces

razumjeti,

molim te,

molim te nemoj me voljeti...

REFREN...

Ja sam samo sanjar koji nebom hodi,

tvoj put do mojih andjela ne vodi

ja sam sanjar i nemoj me ljubiti

pusti me

ostavi me molim te

a toliko zelim te

jer podsjecas na oci njene...

I ako ti ruku uzmem

uz blagi dodir taj

u ocima mojim

procitas jedinstven sjaj

znaj varam te 

jer srce je jos prepuno nje

te zene

koja toliko lici na tebe...

----------------------------------------------------

Sve smo ja i ti prosli

kaljave ulice bosim nogama hodili

i sad smo na kraj dosli

pusti nek rijeci kazu pogledi...

Tvoje vode nose jake struje,

vjetrovi ludi kose crne ti mrse,

a ja moje Andjele

samo zelim doci

do mirne luke...

REFREN...

Idi moj Andjele crni

tvoja jedra nemogu pratiti,

idi moja ljubavi,

tesko je tebe imati,

cio zivot za tebe se boriti,

ja ipak zelim

nekog obicnog voljeti...

U sebi placem

a nikad ti  necu reci

i priznajem lazem

samoj sebi lazem

bez tebe cu moci

dok istina boli,

Andjelu moj volim te

i molim te idi ljubavi,

ja nemam snage

da ti kazem odlazi...

---------------------------------------------

Kad nas vise nebude

u nepovrat odu zablude

snove ubije ova tama

te noci kad ostanes sama

nepitaj sebe tad mila

zasto si nas lagala

Suzama ne cekaj tu zoru

i mene ne trazi na prozoru

nedaj tom covjeku da osjeti

kako te nose nemiri

pokloni mu ljubav svoju

u rukama njegovim nadji utjehu

Kad nas nebude voljena

pomozi nam moja jedina

da nadjemo

sebe u tudjim rukama

Kad nas nebude ruzo moja

precuti nas pred svima

neka me pokopa

vjetar zaborava

moja suzo vrela...

---------------------------------------------------

Moja rijeko...

Moja rijeko daleka

jos ti dolazim

na tvoj izvor bistri

da ti suzom

razigran val smirim...

Bojim se kisa jesenjih

bojim se pahulja bijelih

kako prezivjeti

i do proljeca cvjetnog doci

kada uz mene nisi ti...

I proci ce tuga

i proci ce sreca,

ali ljubav ostaje

kao vjecna rana

da me sjeca moja rijeko zelena

kako je to kada imas nekoga

ko gleda tvojim ocima...

I sta rijeko moja

kada ti dodju neki novi klinci

pokucaju na tvoja vrata

dali ce znati isto kao ja saputati

dali ce biti isti kao ja

dali ce znati te voljeti?

Bojim se...moja rijeko

bojim se ovih hladnih vjetrova

bojim se zaspati

bez tvojih valova,

bojim se...umrijet cu

bez tvoga zagrljaja...

Sretan rodjendan...

Nekada ponikne cvijet neznan

bez mirisa,

bez ljepote,

u pustinji goloj

bez ikoga svoga...

I taj cvijet zivi

kapljicu rose

kao kisu dozivi,

ne milovan,

ne voljen,

osamljen,

samo on pamti kada je rodjen...

Ali zavolje taj cvijet

neko nebo daleko,

poce da zivi i blista

poce da voli i osjeca,

poce da place zbog neba svoga...

Tog dana svati cvijet mali

da nije sam na dan kada se rodi,

nebo mu lice umi

i tiho rece SRETAN TI RODJENDAN

MOJ CVIJETU JEDINI...

Tiho si dosla...

Tako tiho si dosla u zivot moj

nosena krilima povjetarca toplog,

miris lavande,

zvijezdama okupano nebo,

i rijeci mogu li malo biti tvoj...

Rekoh nisam kao drugi

ja bi' da te volim do vjecnosti,

rekoh da mi dusa spava

u krosnjama mirisnih borova

visoko gore u planinama,

rekoh ti...mozes li me voljeti,

barem malo...

I uzeh tada komadic neba

da ti zrakom sunca ispisem po njemu

kolika je ljubav moja,

zamolih noc da mi bude sestra

i ponese moje oci do tvojih prozora,

da te gledam dok spavas,

da te pokrivam njima,

da te pratim u snovima...

Tako tiho si dosla i ostala

u zivotu mom,

i sada dok se pokrivam tugom...

ti...

kao da me gledas

kao da me pratis,

kao da me volis

kao da mi govoris

nedam te nikom jedini moj...

Ko si Ti...

Ko si ti 

da mi snovima jezdis

da te imam i stalno te gubim,

ko si ti 

da mi klizis kroz prste

kao voda sto milo natapa lice ?

Procitah mnoge knjige tajni

ali ne nadjoh te niti na jednoj stranici,

gledah svaku zvijezdu 

ali nijedna nije u takvom sjaju

kao sto si ti...

Ko si ti 

da srce okovima drzis,

da iz njega svaku kap ljubavi cijedis,

ko si ti 

da mi mirises usnulom dusom,

da zivis u meni svojom sjenom?

Ko si ti...

da bas tebe volim,

skupljajuci kamicke po morskoj obali

tvoje lice u pijesku pravim,

ko si ti 

da me tako volis

moje nebo duginom bojom bojis?

Ko si ti...

ko sam ja...

dali smo nista jedno bez drugoga?

Daj nam ljubavi...

Mislim da sam cijelu vjecnost samo tebe cekao,

srce trnjem zarobio 

dok u njemu je rasla ruza,

cekao da naraste i miris pusti

kako bih je poklonio tebi...

Negdje u svom snu crtah ti sjenu,

a onda dahom ljubavi usadih ti dusu

neznajuci da postojis,

neznajuci dali cu ikada te poljubiti,

grlih tako tvoj bajan lik od rodjenja...

A sada moja zelja je veca

od bilo koje pjesme sto srce zeli da ispjeva,

moje oci su gladne tvog pogleda,

moje srce je more ljubavi

po kojem bi zelio da zaplovis...

Pruzi mi ruku sada kada te nadjoh,

pomiluj kose zeljne tvog toplog dlana,

i nemoj cekati da ti pust ostarim

grleci te pod okriljem noci kada oci sklopim...

Daj nam ljubavi mila moja

da i mi mozemo letjeti

tamo gore visoko

gdje lete svi oni koji su sretni...

Zabranila si nam...ljubav...

Zelio bih navuci zavjese,

popaliti svijece,

pustiti neke lagane pjesme

i prespavati ... 

zivot...

Ova moja duboka rijeka,

i ova moja zalosna vrba,

vjecno su bile same

tek od nekog prolaznika milovane

ali od ljubavi

ostase gladne i sirote...

I neka bude mrak u mojim ocima

sto zeljese gledati sunce,

i neka bude paucina na usnama

sto zeljese ljubiti snove,

i neka se pohvata led na rukama

sto zeljese toplo milovati kose...

Zabranjeno bi srcu da voli,

zabranjeno tijelu da drhti,

zabranila si nam moja ljubavi

da budemo sretni...

Zao mi...

Za Vas koji ste voljeli

i poslije ljubavi pusti ostali,

postoji jedno mjesto

gdje su oni poput vas izgubljeni...

...

Za Vas koji ste cekali

mrvice ljubavne srece,

ima jedno nebo

pod kojim zive oni kao Vi...

...

Za Vas koji ste gladni

iskrenog drhtaja sirote duse,

ima jedan svijet bez kisa

u kojem sareni leptir ljubavi

zivi za vjeke vjekova...

...

Za Vas koji ste kao ja

neka nam je prokleta ova dusa nasa

sto znamo kako ljubav izgleda

kako boli...kako se voli...

...

I reci cu Vam gdje je to mjesto,

nalazi se u srcima onih

zbog kojih se budimo nocu

te pustimo na jastuk suzu vrelu,

ali zao mi...

sto ja i Vi...

nikada necemo doci tamo...

................

Nastavit cu...oprostite...nisam znao da toliko Vas je kojima ove pjesme mnogo znace,ali ne sudite u meni slavuj vise ne pjeva...

....

Ne trazite pjesmu,ne zelim vise da je pisem...

Sutim...

Znas da si suza u oku mome

svakim novim jutrom budjenja,

ali trpim da ne padne

trudim se da dan sa njom

mi ne zapocne...

I cutim

prolazeci ulicom jesenjeg kestena,

tisinom sagradih zid oko sebe

ne pricajuci nikome

gdje to moje noge hode,

masku preko lica stavio

da ne povrijedim nikoga

i sutim...

sebi sam najbolji kada...sutim...

Znas,

zelio bih te ostaviti

neka te neki drugi vole,

ali ne ide

tada bih ostavio samog sebe,

i gdje bi to mogao poci

bez duse,

bez srca,

bez sna...

Zato cutim...

boli...mnogo boli,

ali neka ,

bolje i da boli

nego da zivim bez ljubavi...

Moja voljena...

Kada bore dodju na lice

sijede kose zamijene crne,

ostat ce samo pjesma davna

i suza koja place sjecanja...

Kada ostarim,

rano ce biti za pocinak

a odvec prekasno za pocetak,

pomilovat cu kose nekog djeteta,

udijeliti neki gros prosjacima,

i leci da mladim ocima sna

ljubim ljubav dok je jos bila mlada...

Biti ce starosti mnogo

ali nijedna mi nece teze pasti

od one bez ljubavi,

i biti ce jos mnogo mladosti

ali nijedna nece biti kao ova

koja mi klizi medju prstima

cekajuci da me zagrlis

moja voljena...

Zabrani mi...

Ako ikada uhvatim dugu nebesku

znaj ucinit cu to za tebe,

ukrasiti sa njom zjenicu u oku

da nikada vise ne teku suze tvoje...

Ako nekada odem u planinu

i sagradim uz jezero kolibu malu,

znaj ucinit cu to zbog tebe

da tamo u tisini

sa rukom u ruci 

seta tvoja sjena uz mene...

Ako ikada pokusam da ne volim te

zabrani mi,

jer ostat cu ti bez srca i duse,

ostat cu pust bez samog sebe...

Ako si voljela...

voli jos vise,

ako si plakala...

placi danima,

jer i ja volim,

jer i ja placem,

zabrani mi...

moje snove u kojima usne ljube tvoje...

zabrani mi...

da te volim jedino moje...

Odavde do vjecnosti...

Ako me budes usnila

kako ti koracam usamljen

kroz cvjetna polja makova,

nemoj mila...

nemoj da ti se suza otme...

nemoj da te budim iz sna...

Ako me budes vidjela

u nekim drugim ocima,

iskra ljubavi zasija u njima,

ne varaj se mila...

nemoj, 

to nisam ja...

ne trazi me u drugima,

jer oni mi nisu dorasli

niti do koljena...

Ako me budes voljela

drhtajem svoga tijela,

usnama vrelim,

suzom iz oka,

onda...

mila nemoj malo,

znas da mi treba ljubavi

odavde do vjecnosti...

Ako ti budem zelio otici,

zadrzi me zagrljajem toplim

reci mi 

"ljubavi sve ce proci",

i nemoj kriti ljubav,

i nemoj da te bude strah,

i nemoj mi braniti srce,

jer dovoljno je sto se ja bojim

reci...

milo moje...

volim Te...

Goro ledena...

Moja Goro ledena

ti me nisi rodila

a ceznuo sam da mi budes majka,

tvoje livade rosne,

tvoj cvrkut ptica 

u sumaglici jutarnjeg budjenja,

tvoj miris borova,

tvoj spokoj,

vidjeh kao dijete ulice

i tu kod tebe Goro...ostade mi srce...

Gdje si sada moja Goro ledena

i onaj tvoj predivan odsjaj jezera

dok se mjesec kupa u njemu,

ja ti zaboravih...

Gdje su one tvoje pahulje bijele

i prtina duboka koja skripuce pod nogama,

tisina bjeline,

toplina kolibe,

ja ti zaboravih...

Gdje je ona snom vodjenja setnja

ruka u ruci bez rijeci,

usna na usni dok tijelo drhti,

ehhh,moja goro ledena,

biti voljen...kako to izgleda,

ja ti zaboravih...

Nisi se trebala roditi...

Volim tvoju kosu

kojoj povjetarac blag

sapuce ljubavnu sonatu...

Volim tvoj osmijeh

u kojem nevino jutro se radja

spremno predati danu,

spremno pociniti ljubavni grijeh...

Volim tvoje oci

u kojima spava

sva njeznost ovog svijeta,

volim ih zato sto citaju

gdje sniva dusa moja...

Volim tebe...cijelu,

i nisi se trebala roditi

tada ne bih znao sto znaci voljeti,

nisi trebala poniknuti

jer tada ne bih znao koga zelim ubrati,

ovako...

kada si vec rodjena,

kada vec postojis,

ja bi' da budes moja voljena

odavde do kraja zivota...

Tisina ljubavi...

Bolujem a nikome ni rijec

tisinom ogradih svoj dom

setnjom po uvelom liscu jeseni,

to bi bila moja ljubavna idila...

More sprema buru

sta mi moze kad' sam stijena,

nebo sprema oluju

ali avaj kada sam zemlja ledena,

a...moglo je biti bolje...

I tu negdje na kraju slavlja

pijani ne znaju koga su voljeli,

a ja zaglavih pijan sve do sada

znajuci koga srce voli...

Obrnuta je dusa moja,

obrnut moj sat

koji tece unazad,

obrnuta je moja ljubav,

ali prije nego skoncam

volio bi' znat'

kako me to voljela ona?

dali je plakala?

Obrnut sam sav

i ne mogu se mijenjati,

mozda ipak malo,

ali voljeti...ne to ne mogu prestati,

i nemojte mi to oduzimati

jer cu kao cvijet uvenuti...

Samo me voli...

Evo dati cu sve

i sacuvaj mi dusu

jer je kao prhut maslacka lagana...

Dahom svojim

mozes je otpuhati

i ostat cu ti pust

stabljika gola bez svog ruha...

Sacuvaj mi oci

i u njima suze biserne,

obrisi ih toplom rukom

kada pocnu padati za Tebe...

utjesi me...

zagrli me tada

jer plah sam ti poput srne...

I srce cu ti dati

jer ono nije moje

pripada samo Tebi,

ali molim Te...voli ga,

jer nisam ja svako

ja ti placem

i za mnom se place...

ljubavi...

Ima te u meni...

Imam ruke da te miluju

kao bisernu kapljicu na dlanu...

Imam tisinu u ocima

da te pokrijem s' njom

prije spavanja...

Imam ljubavi u sebi dovoljno

da potraje do vjecnosti...

Imam te u dusi

kao sunce koje mi grije grudi

i volim te kao sjenu koju nemam

ali bdije do mog kreveta...

Imam te u sebi,

mnogo vise nego sto sam 

mislio da te ima...

Imam te izmedju trepavica,

pa mi sjajis danom pred ocima...

Imam te ispod kapaka,

pa mi plovis snovima

i volis do budjenja...

Ima te ljubavi posvuda...

Na svakom cosku ulice stojis,

u svakoj kapljici kise

do usana mi dodjes,

u svakom kutu

samo ti sjedis...

Ima te ljubavi...mnogo,

....

mnogo vise da bi u jedan zivot stalo...

Ljubavi...ima jedan covjek...

Ljubavi,

kada bi kamen mogao govoriti

ispricao bi nebu samo jednu pricu,

ima jedan covjek...

koji voli jednu zenu...

Ljubavi,

kada bi more moglo presusiti

u poslednjoj kapljici bi ispricalo,

tamo na obali ima jedan covjek...

voli jednu zenu...

Ljubavi,

kada bi sunce prestalo grijati,

poslednjom zrakom prije vjecne noci

obasjalo bi lice covjeka...

koji voli jednu zenu...

Ljubavi,

ima jedan covjek...

koji te svim srcem...

voli...

njegovo ime je...

Ja...ljubavi...

Volis li me...

U noci prepunoj mjesecine

dodjoh ti pod prozore ni cula me nisi,

i zastadoh jedan tren

da te pitam samo rijeci tri

volis li me...

Da, 

evo zovem te osjetis li...

dali se nesto u tebi probudi

san se poklopi 

moj,

tvoj,

znas da sam tu,

otvori prozor da udju rijeci...

volis li me...

Pozuri,

 nemoj cekati voljena

znam da se samo skrivas

i uzivas u mojoj ljubavi,

volis da te volim,

volis da ti sapucem ove pjesme,

volis biti voljena

a ja samo jedno zelim znati

volis li me...