................

Idi...

to cu reci.

ali precutat cu rijeci

molim te nemoj ici daleko,

kazem ti...

jer navikla sam tako mnogima govoriti,

ali ti nisi kao oni,

ti mozes procitati kako mi oko drhti,

ostat cu snazna

a kada okrenes mi ledja

kao dijete cu zaplakati...

Kazem ti idi,

jer bojim se da ne porazis sve u meni,

uzimao si dio po dio moje duse

nisi bio proklet i trazio sve,

znao si sta radis

da pod kozu mi se uvlacis

prema srcu ledenom hodis,

sve si znao...

a ja mislila

jos jedna ljubav prolazna...

ti si znao jer si osjecao,

ja ostala zbunjena

nad tvojim prostim rijecima...

Govorim ti idi...

jer bol nemogu podnijeti,

za sve sam bila snazna

a na tebe toliko slaba,

kao da neko drugo ja

govori sa tvojih usana,

kao da netko drugi sanja

ono sto je u mojim ocima,

kao da jos leptir sarenih krila

leti ne izmedju mojih

nego tvojih dlanova...

Kazem idi...

molim Boga da ne odes

jer njemu mogu sve reci,

a pred tobom moram cutati,

svaki drhtaj u sebi smiriti,

tijelo obuzdati,

srce zakljucati mada vristi

bojim se da ga neces cuti

da ce me odati

koliko te samo zelim voljeti...

Rekoh ...idi...

ali molim te svati me

nisam ti rekla da ides

to se samo ja borim protiv same sebe,

obuzima me sve sto je dio tebe,

i bojim se...

ne sebe kao mene

nego srca koje place

a ne smije da kaze

koliko ludo voli te...

Kao rekoh idi...kome...

da sjetila sam se rekoh svakome

a svi oni vracali su se

bili samo dosade,

ali Ti...

nikada nisi docekao rijeci te

da kazem ne volim Te,

da kazem idi...jer Ti otisao bi,

ubio sebe,

ubio mene,

ubio oboje,

ali nikada vise nebi rekao rijeci volim te...

Zato sjedi ljubavi moja,

nemoj tu do mene,

idi preko puta da te vidim

da mi se oci naviknu na tebe,

i nemoj da ti netko pridje

jer dovoljno sam ljubomorna

da polomim sve

ako samo netko pogleda te...

samo sjedi...suti...

pusti da krisom gledam ka tebi,

pusti da kazem ocima

ono sto davno sam trebala reci...

Kada si treba doci

bojala sam se ne dolaska tvoga,

kada si me trebao poljubiti

bojala sam se da srce ce prepuknuti,

kada bi ti rekla ostani ljubavi

bojala sam se neces ostati,

jer moja ljubav ili mozda strah,

boli...

ti to znas i rekao si,

a ja nisam mogla vjerovati

da cu toliko voljeti...

I neka idu svi

nikada mi nista nisu znacili,

samo Ti...samo Ti mi ostani,

bojim se svati me

nikada nisam rekla rijeci volim te,

a tebi ih kazem,

pusti malo da se naviknem na tebe

mada znam da neces pustiti me

prvu rijec kada progovoris ja pogubit cu se...

zeljela bi reci idi,

zeljela bi sve unistiti,

zeljela bih te isplakati,

ali ne ide

kada u meni zivis samo Ti...

Nemoj ici...

sjedi tu preko puta,

nemoj pricati,

nemoj me gledati,

budi tih,

budi niciji,

jer ja cu ti prici

samo dok skupim hrabrosti...

moja ljubavi...

Moja greska...

Lagala sam sve oko sebe

da mi nije nista,

da brzo ce proci,

suzu od sviju krila

da bih je

u samoci gorku isplakala...

moja greska...

Zakljucala sam srce,

na lice stavila masku ledenu,

slagala sve...

a najvise samu sebe,

cutala i plakala,

istinu sakrila,

ubila njega,

ubila nas oboje...

moja greska...

Moru dubinu sam nasla

i isusila ga,

vrhove snjezne planine srusila,

cvjetne livade pokosila,

dan sam ugasila

u vjecnu noc pretvorila,

sve sam porusila,

samo on osta u srcu mom,

njega se dotaci bojim

jer ga ludo volim...

moja greska...

Na kolibu usamljenu lance sam stavila,

svu srecu iz nje preselila,

tugom joj okna prozora zatvorila,

svoj san vise ne sanjam

niti svijeci vise zelju ne dam...

moja greska...

Zeljela sam oblake dotaci

uz njega krila dobiti i poletjeti,

zemljicu crnu svojim rukama

ja sam vukla,

da ga privucem blize tu ispod moga neba,

da mi ljubav moja ne odluta,

ali reci nisam to znala...

moja greska...

Zeljeh proslost ubiti...

zakopati,

i nanovo se roditi,

samo za njega,

njega gledati,

njega voljeti...

pozeljeh sve to reci

ali ne rekoh...

moja greska...

Sada bih dala sve

samo da mogu mu reci rijeci te,

oprosti...

moja greska...

volim te...

Usnio bih...

Usnio bih sada,

ako smijem

i sanjao,

jednu kolibu malu,

planinu ne gazenu,

kosu ne cesljanu,

sve neka bude izgubljeno,

daleko...

i nicije,

prisvojio bih to u snu

da bude moje,

neka kratko traje,

sa prvim zrakama sunca nestane...

ali...

neka...

san se ne kupuje

za njega se ispruze ruke,

zagrle...

i vole...

U snu bih zagrlio

dno vremena,

pretvorio ga u trenutak

koji vjecno traje,

tu bih naselio sebe i srce svoje,

daleko od zemlje,

daleko od neba,

tu izmedju svega

bez igdje ikoga...

spavao bih

kao da nekoga cekam

ako naidje,

da me probudi,

da me voli,

tu izmedju svega,

tu u mojoj bijeloj tisini snijega...

tu u kolibi pored kamina,

budan gledao bih

kako me grli rukama...

Usnio bih

od sada do zauvijek,

ili

ako to nemogu

pobjegao bih

put svoje planine,

uz put ostavio bijele kamicke,

ako ko naidje

da me pronadje...

da voli me...

......

Izgleda da su mnogi sve pronasli,tako to ide sa internetom...tesko je pobjeci u jedan kutak i iz njega samo pisati...Nije posteno prema onim koji jos nisu pronasli...neka bude...YouTube andjelandjeo...

Kazu udala se draga moja...

Kazu udala se moja draga,

sretna je...

Osmijeh na licu ima

i broji zvijezde zagrljena...

Sniva slatke snove na jastuku od pelina,

kroz kose joj prolazi ruka tudja,

kamin sa vatrom do neba

gori danima i nocima,

ali zalud...

postelja ostaje ledena...

Kazu ponosna je,

koraca sigurnog koraka,

plijeni uzdahe ljepotom svojom,

ali...

rekose...

tuga joj spava u ocima...

Kazu udala se moja draga,

a i dalje sama,

zivi pored nekoga

ko nije bio zelja srca njenoga...

Kazu,

udala se draga Tvoja,

pred oltarom bi kicena i bijela,

na usnama osmijeh

a pod velom

suza niz obraz je tekla...

Kazu,

voli me,

ime moje u kuci se ne spominje,

spava dugo

ne zeli da je bude,

jer tamo

njene usne ljube Tvoje...

Udala se draga moja...

Pitaj je prijatelju

jeli sretna...

Bez naslova,bez imena...

Ne nisam ludi pjesnik,nisam niti zanesenjak,nisam niti star,nisam niti mlad,lutao sam kroz zivot,od nicega do nicega,bojao se svojih snova otkriti bilo kome gdje mi dusa spava i sta zeli...I jedino sto sam zelio bilo je...vjerovati u nekoga...postojati onakav kakv sam ja...i voljeti...to je zivot...ostalo je samo tek jedan tren...

TI...(ponovljena pjesma)

Ti moja zvijezdo sjevera,

moju dusu si digla iz pepela,

iz mraka dubine okeana

na sunce izvela...

Ti ruzo usamljena

za mnom si jedina plakala,

svoje njezne ruke sklopila

i moje ime u molitvi dozivala...

Ti si moje jeseni kisa

u proljeca cvjetna pretvorila,

leptirov razigran let

u moje oci stavila...

Ti zbog koje zivot vrijedi zivjeti,

ti zbog koje vrijedi cekati,

ti zbog koje vrijedi mrijeti,

ti ljubavi,

ti si moja bivsa,

sadasnja,

buduca,

nevjesta nevjencana,

Vila ne ljubljena,

ruza ne mirisana,

suza radosti ne isplakana,

ceznja ne dokucena,

ti,

ti si mi srce ukrala i zakljucala

negdje ga cuvas

u vrtu svojih mirisnih jorgovana,

ti ljubavi,

ti moja jedina ljubavi,

samo ti mila moja

nemoj me nikada izdati

i reci da ces me do smrti voljeti...

Stih ljubavi...

Neimar koji tisinom gradi neobjasnjivu istinu,

glog koji izraste usamljen u golom kamenu,

paucinom zarobljena dusa,

suvo srce otislo put svoga neba,

izgubljeno tijelo koje luta nocima

pitajuc oci snene gdje ode moja sjena...

Nesanica koja lebdi u otvorenim prozorima,

bosa stopala koja uz ponoc gaze travkama,

neuotoljena zelja u Tvojim grudima,

sjecanje postane plamen vatre

sa kojom smo igrali a u strahu nismo dotakli,

sa njom do dna ponora idemo,

ne zagrljeni,

ne ljubljeni,

od toga nema spasa...

Pricam ti moja caso vina

kao drugu koji ne pita nista

samo blijedo gleda i slusa,

sta to bi ljubav?

dal' maslacka paperje

koji svaki povjetarc moze da strese,

ili naj ljepsi san

koji s jutrom nestane

i ostane sve tako pusto?

Ljubav...

pamte je oni koji se grlili nisu

oni koji su voljeli sjenu nepoznatu,

oni koji su plakali uz svaku pjesmu,

oni koji su rijeku zadrzali u sebi,

cutanjem sami sebe osudili,

a srca ludo kucaju jedno drugo dozivaju

zaboraviti nemogu niti uz kosu sijedu...

Za ljubav znaju oni koji zive

a nisu zivi,

oni koje boli i uz molitvu samo tada sapnu

ko je nemir u njihovom oku,

placu da nitko ne vidi,

cute i kada pricaju,

budni sanjaju,

za ljubav znaju

usamljene topole kraj rijeke

koje nas slusaju cutke

i na svojoj kori imaju otiske ljubavi,

ja i ti...mi...u srcu zakljucani,

zajedno...vjecni u nasoj ljubavi...

Za ljubav znaju oni koji su krivi,

i kada nisu krivi,

za ljubav znaju oni koji su sami,

i kada nisu sami,

za ljubav znaju klauni koji dijele srecu

a u srcu placu svoju bol naj vecu...

................

Da,pisao sam jednoj zeni...pisao za oci njene...za dodire njene.Pisao sam jednoj Vili...nije bila izmisljena,kada je dosla i svima rekla da je ona Ta...oboje smo bili na giljotinu docekani...

Nisam zelio biti voljen,nisam zelio biti zeljen,zelio sam samo pisati Njoj...Nekada je rekla Andjelu zasto ne pises da svi citaju,mnogo je onih koji isto osjecaju,i pisao sam zbog Nje...

Nisam zelio biti nadjen,nisam zelio biti voljen,nisam zelio povrijediti nikoga...zelio sam samo pjesmom reci jednoj zeni, kako bi bilo divno ljubav iskrenu imati i ljubav iskreno dati...

Ljubav traje vjecno...

Ispijena boca vina

tu je kraj...

nema vise,

rijeka tekla

ubi je gladna zemlja,

tu je kraj...

presusila,

procvjeta behar bijeli,

zamijeni ga plod blagorodni,

tu je kraj...

dodje snijeg studeni...

Samo jedno nema kraja,

ljubav...

ona je vjecna...

Cigani cergari kucaju

vode svaku dusu izgubljenu,

tu je kraj...

umiru,

jer nikada ne kucaj Andjelu

dok zivi u svom bolu,

dok ljubi u svom jedinom snu...

I sirotani mali

uzmite sve sto vam srce zeli,

samo jedno nemoj te dirati

jorgovan moj mirisni,

neka zivi,

neka pada po njemu snijeg bijeli,

neka me da pod njim lezim

sklopim oci i pomislim

kako me ljubav moja ljubi...

Ne dirajte jogovan,

ne dirajte moj san,

jer sve cu da vas polomim...

I tu je kraj...

ptica koja leti

krila netko joj polomi,

oblak koji jezdi

sunce ga zrakam istopi,

samo jedno ostaje,

ljubav...

ona vjecno traje...

Tu su sve rijeci koje si zeljela Anonimna...

Cekao si ...

ona nije dosla,

i plakao si dok te varala,

i neka ti bol,

i neka ti nebo sudi,

sada barem znas

kako je bilo meni...

Srce si krao

ovo moje malo,

ja vjerovala

da ljubav tvoja je iskrena,

o tebi sanjala

za tebe zivjela,

slutila nisam

kako sam izdana...

A sad si na dnu

tijelom odises na njenu prevaru,

bez ikoga trazis utjehu

u nekom ulicnom sviracu...

Znam da si ponosan

znam

i da tvoja dusa nikada ne prasta,

znam

da ces biti pozeljan,

ali neces se nikome dati

tada ces znati

kako je bilo meni...

I pamtim tvoje rijeci

kada rekao si,

samo me voli ljubavi,

a ja vjerovala

da sam pronasla

svoj san

i u njemu voljenog covjeka...

Al' izdao si me

i znas moja ljubavi

da ja i ti

ne prastamo nikome,

u samoci umiremo oboje...

Za Tatjanu i nekog njenog...

Previse je bilo rijeci,oprosti ako sam neku izostavio...I oprostite ostali koji cekate pjesme,pokusat cu napisati svima,ali je tesko pisati ono sto mi dusa ne osjeca...

Zagrli me tu

u tom prostoru,

u nekoj izgubljenoj sjeni

za koju pomislis

da je moj lik usamljeni...

Zagrli me jastukom

koji do tebe je prazan,

mirisi me,

osjeti me,

poljubi me,

mojom slikom

mozda vec odavno zaboravljenom...

Zagrli me ikonom

ispod koje pisu nasa dva imena,

srcem me grli,

dusom drhti,

mojim brojem me voli

i prstima samo ispisi

volim te

moja jedina...

Zagrli me sad

ovaj tren,

ove noci,

jer sutra ti vec mozda

mogu umrijeti

i neces moci te rijeci reci

rukama grliti,

usnama ljubiti,

mozda ce tada suze teci

a u grlu ce samo ostati

" Molim te ustani

jer bez tebe nemogu zivjeti

i niko me ne moze voljeti

kao ti

jedina moja ljubavi"...

Zagrli me

i oprosti mi

sto ne mogu rijec izustiti,

ne mogu te niti gledati,

molim te

zagrli me,

samo

zagrli me

i kreni sa mnom u daljine...

bez ikoga

sami ja i ti

jedino moje...

......

Za Anonimnu i neku ljubav njenu...vjerujem da ce taj netko oprostiti i da budete sretni i Vas dvoje...rijeci su tu one koje si trazila...

Pogrijesila sam mnogo puta

a da to nisam niti znala,

i kako pogrijesih sve njih

tako za tebe ja sam pogrijesila...

I jedina stvar koju bih sad promijenila

je ovaj zivot moj,

za koji mislih da je takva sudbina

dok nisam tebe pronasla...

Ja sad kroz narod ovaj prolazim

a sjecanje mnogo me vuce,

to je jace od istoka

gdje sunce novo izlazi

i nada se budi....

Ostajem suznog pogleda

uperenog ka daljini

negdje u masi ja te trazim,

ako ne dodjes vise ne postojim...

Ljudi opet mi govore

vrijeme je krenuti dalje,

ali kako bez tebe,

kako kada sve moje je bilo uz tebe,

ne ja nemam volje ici dalje...

Ne osjecam nista,

i ne trazim nikoga,

u meni samo jedna nada tinja,

da ces doci...oprostiti,

da cu te bar jos jednom ljubiti...

Pogrijesila sam mnogo puta u zivotu

pogrijesih za tebe

bojeci se same sebe,

pomislih da si isti kao svi

ali ti bi jedan jedini

koji moje srce iz grudi ote...

Sada ti ljubavi ja neznam zivjeti

zbunjena sam...

priznajem pogrijesila sam,

pogrijesila sto srce nisam pustila

sto te voljeti nisam znala,

zelim samo jos jednom oci ti vidjeti

usne poljubiti,

kroz suze uz grcaj reci

oprosti ljubavi,

oprosti mi,

bez tebe ja ne postojim...

Za V. i njenog S.

Neka je i Vama sa srecom V.

Pokloni mi jedan stisak ruke tople

s jeseni kada pocnu oluje i kise...

Pokloni mi jedan dodir usana vrelih

u zimskoj noci prepunoj pahulja bijelih...

Pokloni mi buket rosnih ruza

s proljeca kada svaka ljubav cvjeta...

Pokloni mi svoju sjenu u mjesecini

s ljetom vrelim budi moj hlad jedini...

Pokloni mi sebe moja ljubavi

zelim sve sto je tvoje,

i svi od mene mogu otici

niti za bilo kim suzu necu pustiti,

ali samo Ti nikada ne odlazi

samo Ti uz mene vjecno ostani,

jer bojim se da bez Tebe cu umrijeti...

Pokloni mi...pokloni mi...

nee,nemoj mi nista pokloniti,

ja cu sama sve od tebe uzeti,

jer si moj

i volim te vise nego zivot svoj...

......

Hvala...pisat cu pjesme za Vas i Vase ljubavi,a moje ce da utihnu...Napisite 10 rijeci i napisat cu pjesmu...Poklonite onim koje volite,ja svoje vise nemam kome pisati...

Za Jacu i Dragana

Zeljela si pjesmu od 10 rijeci...oprosti ako sam pogrijesio sa pjesmom...zelim Vam srecu...

U mojim ocima jos suza blista

i kojom rijecju da ti kazem da sam ista,

dan moj prepun cvijetnog mirisa

pretvorih u noc bez rijeci i glasa

moj Dragane...

Dah svoj vise ne osjecam

niti jednoj zvijezdi ja se ne nadam

od kada sam pogrijesila

svako jutro cekam sa novim suzama

moj Dragane...

Znas li da srce vise nije u grudima

izgubljene duse lutam medju ljudima,

moja postelja nema vise snova

optuzena...a nisam bila kriva,

moj Dragane...

I neka mi ovaj bol dovijeka

i neka ne ljubim vise niti jednog covjeka,

kada nisam znala reci oprosti

kada nisam znala pokazati

koliko te samo ovo moje srce voli,

moj Dragane...

Nikada necu dati ruke drugom

i umrijet cu ti sa tugom,

kada nisam znala

sta sam imala,

kada nisam znala reci

Volim te,

da bi za tebe umrla...

moj Dragane...

Meni nije bilo sudjeno...

Meni sudjeno bilo nije

jutrom kavicu

donijeti do postelje meke,

mirisom ruze

probuditi oci voljene...

Meni se nije dalo

zaspati tiho

na njedrima bajnim,

osjetiti tople ruke u kosi,

disati u dvoje

jednim dahom istim...

Meni nije bilo sudjeno

poletjeti na svoje nebo,

sa drhtajem u srcu

i rukom u ruci

setati u dvoje

ka tihoj luci...

Meni ne bi dato

osjetiti sum talasa

na osamljenom kamenu pored mora,

dok na grudima

raspletena lezi kosa

Vile...koju zovem jedina...

Meni nije bilo sudjeno...

neki sretniji

ovo ce dozivjeti,

a mene uvijek cekaju oni moji drumovi,

koje je srce zeljelo da zaboravi...

zeljelo da zivi samo zbog jednog...

da zivi zbog ljubavi...

Usnih...

Sanjah ti ruke bijele

kako preko lica mi prelaze,

u ocima se sjale

dvije kapljice biserne

koje od srece samo sto nisu kapnule...

Usnih kako ti usne drhte

ne znajuci sta da urade,

dali da ljube?

ili samo jednostavo izgovore

Volim te...

Sanjah ti kose raspletene

jorgovanom mirisnim okupane,

moj dlan na njima

osjecaj kao da niko nikada

nije bio medju tim

od svile vlatima...

Usnih kako me volis

kako se Bogu molis

kako svijecu palis,

usnih kako te volim

kako te na rukama prema postelji nosim...

Usnih kako se budim

a uz mene se budis i Ti...

zagrljeni...

sami...

prepuni ljubavi

zauvijek do vjecnosti...

Ne pitaj...

Ne pitaj me nikada zasto cutim,

jer mogao bih reci

i svaku tvoju nadu ubiti,

i kada vidis da iz oka suzu pustim

ni tada ne pitaj nista

jer cu vise zaplakati...

Ako pozelis i moje usne svojim dodirnuti

nemoj,

ti se zaustavi... na njima samo led caruje,

i ruke ne pruzaj prema mojoj kosi

utjehu njoj neces dati

samo tvoje dlanove ona moze porezati...

Nemoj me voditi ka obali mora

u suton okupan mjesecinom,

moje oci nece vidjeti tvoja stopala,

usi nece cuti sum valova,

i nemoj me pitati gdje mi dusa spava

jer daleko je moja zelena planina...

Ne trazi nista,

jer ja nemam nista da dam,

zelio bih biti samo sam,

odavde...do vjecnosti...

Ne placi...

Ako budes plakala...nemoj,

za nekima kao ja

nitko ne place

milo moje...

Ostavi suzu...zaledi je u oku,

jer ja necu biti tu

da je obrisem usnama,

da ti dodirnem kosu rukama...

jedina moja...

I svijecu ne pali za mnom

neka ne treperi u oknu tvom,

pute do tvojih usamljenih odaja

trnjem si posula,

i moju noc vise nista obasjati nemoze...

Moj san cu zakopati,

srce iz grudi iscupati,

dusu vjetru pustiti,

negdje daleko...daleko usamljen zvijezde brojiti...

ali vise se necu vratiti...

ljubavi moja...

Ne Ti nikada neces svatiti

sta znaci sa snijegom kucati

na vrata ljubavi

a nema ko da ih otvori...

Ne Ti nikada neces razumjeti

sta znaci pjevati do neba

a suze u sebi roniti do beskraja...

Ne Ti neces zeljeti

od zivota samo jedno nauciti

da ljudi se redaju kao domine

i dodirom ruke svi se poruse

ostane samo ljubav

za kojom se umire...

Uzalud je traziti od neba rijeci

koje stanuju u srcu,

uzalud traziti san od noci

kad nemiri lome dusu,

uzalud...uzalud je sve,

voljeti nikada se ne prestaje...

Budi moja ljubav...

Budi suza moja

koju skrivam u ocima,

budi srce moje

jedino koje imam u grudima...

Budi moj san

najljepsi nikada jos odsanjan,

budi moj dah

svakim danom da te disem...

Budi moja tisina

koja me grli cijelog zivota...

Budi moja ljubav

moja jedina ljubav,

budi moje sve

budi...

budi i voli me...